Vodi se psihološki rat protiv vaših sinova
Članak na portalu Tribun „Odgajamo li svoje sinove da budu gubitnici?“ potaknuo nas je na razmišljanje. Brojni roditelji su u napasti da takve članke odbace kao pretjerivanje na granici teorija zavjere jer su navodi u takvom članku na granici apsurda i svi smo skloni nadati se da situacija nije tako strašna. Na žalost, pojava brojnih takvih članaka i medijskih tema nije rezultat neke muške zavjere, nego pobuna zdravog razuma protiv novih Smjernica za psihološku praksu s dječacima i muškarcima koje je nedavno izdalo Američko Psihološko Udruženje (APA), a koje će naravno slijediti brojne druge institucije.
Klinički psiholog, sveučilišni profesor i znanstvenik dr. Jordan Peterson učlanku Ideologija protiv znanosti u psihološkom ratu protiv dječaka i muškaraca upozorava da je ideološki puč kojim je u psihološku praksu uvedena ideologija, a izbačena znanost ovime dovršen.
Navodno stručni rad dr. Peggy McIntosh iz 1980-tih na kojem se temelji teorija o toksičnoj muževnosti i mačo kulturi koja odgaja dječake da budu agresivni, u potpunosti je znanstveno neutemeljen. Kako nas informira dr. Peterson, njezin rad nema obilježja znanstvenog rada čak niti u mjeri da prođe kao studentski rad na fakultetu. Ipak, na njemu se temelji psihološka praksa kojoj će biti podvrgnuti svi dječaci i muškarci u budućnosti. Tragična posljedica toga će biti da će dječaci i muškarci još rjeđe nego do sada tražiti pomoć kod poteškoća s mentalnim zdravljem i psihološkim problemima. Kao da gotovo potpuna feminizacija struke već nije bila dovoljna da se ne osjećaju dobro došli kod psihologa.
Ideologija protiv znanosti
Razmjeri psihološkog rata koji se odvija protiv muževnosti zastrašujući su i područja interesa radikalno lijevih nevladinih organizacija i pojedinaca sada su definitivno dobila institucionalni legitimitet čime se dokazuje da neznanstveni pristup temama homoseksualnosti u medicini i društvenim znanostima krajem dvadesetog stoljeća, čime je započelo implementiranje rodne ideologije, nije bila nikakva sućut za napaćene seksualne manjine nego su ciljevi od početka bili izbacivanje racionalne znanstvene metode i uvođenje ideologije temeljene na feminizmu i komunizmu kojem je cilj razaranje obitelji kao osnovne jedinice društva. Smjernice za ovaj postupak lako je pratiti ravno do začetnika komunističke ideologije. Naivni su bili oni koji su mislili da je briga za tužne sudbine oboljelih od seksualne disforije stajala iza promocije novih životnih stilova i normalizacije psihijatrijskih bolesti kao nove stvarnosti koju svi moramo prihvatiti. Da je tome tako, borili bi se jednakim žarom da prihvatimo i ljude sa bipolarnim poremećajem, šizofrenijom i sličnim bolestima kao da nisu bolesni, ali to područje rodnim ideolozima nije zanimljivo kao područje spolnosti gdje uništavanjem pojma muško i žensko uništavaju osnovu funkcioniranja društva.
Sve znanstvene činjenice upućuju na to da obitelji bez prisutnog oca rezultiraju dječacima koji su agresivniji, skloniji kriminalu i ovisnostima i djevojčicama koje ranije stupaju u spolne odnose i imaju više rizičnih i maloljetničkih trudnoća. To područje je dobro istraženo i apsolutno potkrijepljeno kredibilnim znanstvenim istraživanjima. Moderni ideolozi tvrde da je to zbog očekivanja društva i pritiska na samohrane majke, ali znanstvene činjenice govore nešto drugo što oni ne žele čuti. Očevi i odrasli muškarci koji odgajaju svoje sinove da budu muškarci, odgajaju dječake koji imaju najmanje sklonosti rizičnom ponašanju kao i kćeri koje odrastaju u sigurnosti uz jasno vodstvo muškog autoriteta oca.
Što možemo poduzeti?
Što kao roditelji možemo poduzeti da zaštitimo djecu od ove toksične agende? Budimo prisutni u odgoju djece, pratimo što se uvodi u predškolski i školski odgoj, kakvi se sadržaji nameću našoj djeci kroz medije, ali i kakve su kvalifikacije i edukacije stručnih osoba kojima povjeravamo svoju djecu, ali prije svega pobrinimo se da u svojoj obitelji gradimo bliske i čvrste odnose temeljene na istini i stvarnim činjenicama kako bismo odgojili zrele i odgovorne sinove i kćeri koji mogu doprinositi napretku društva. Narod.hr pisao je o jednom od odgovora na ove nezdrave trendove u društvu u članku o Exitus programu i mnogim drugima.
Izvor: frendica.hr
