Anis, Pimpinella anisum, je jednogodišnja aromatična biljka iz porodice štitarki, Apiaceae. Riječ je o tradicionalnoj biljci u mnogim zemljama zastupljenoj upravo zbog svog specifičnog i nezamjenjivog okusa i mirisa te pozitivnog učinka na ljudski organizam.
Porijeklo vodi iz Egipta, a tokom srednjeg vijeka proširio se po cijeloj Europi. Raste u visinu od 30 do 60 cm, a isto toliku dužinu postiže i korijen.
Uspijeva u toplijoj klimi te se najčešće uzgaja u području Mediterana, Bliskog istoka, Indije i Srednje Amerike.
Uzgaja se zbog svojih široko primjenjivih osobina i bogate arome.
Cvjeta od svibnja do kolovoza
Listovi su plosnati i okrugli, donji su najveći, te se sužavaju i smanjuju prema vrhu gdje su usko sabijeni. Naslagani su u male listove koji na vrhu poprimaju šiljasti oblik.
Cvjetovi su bijele boje skupljeni u karakteristične štitaste cvati. Biljka cvjeta od svibnja do kolovoza dok se plod sakuplja od kolovoza do listopada. Objašnjava Danijela Plavšić, inžinjerka poljoprivrede.
Sadrži veliku količinu eteričnog ulja te zbog toga ima jak, ali i ugodan miris koji brzo hlapi pa se preporučuje čuvati ga u manjim količinama ili u staklenim teglicama s hermetičkim čepom.
Sjemenke sadrže eterično ulje koje djeluje kao diuretik, antiseptik, antispazmatik i stimulans, masna ulja, anetol koji se preporučuje izbjegavati u slučaju dermatitisa, problema sa kožom ili bilo kakve iritacije kože – aldehid, anis kiseline, anis keton i anis etanol.
Zbog svog izraženog slatkastog okusa najviše se koristi u pripremi kolača, peciva, džemova, kompota, salata i drugih jela gdje je poželjan intenzivan i specifičan okus. U kombinaciji s drugim začinima dominira i vrlo često se koristi samljeven u prah.
Koristi se u pripremi hrane, sokova, čaja i alkoholnih pića širom svijeta.
U Makedoniji se od anisa priprema specifična rakija poznata pod imenom “mastika”. Grci od ove biljke pripremaju svoje nacionalno piće zvano “ouzo”, Francuzi “pastis” te Italijani liker “sambuca”.
Indijska kuhinja je prepoznatljiva upravo zbog upotrebe anisa u curryju, a Turci od ove biljke pripremaju alkoholno piće “raki”.
Ljekovite osobine anisa
Osim u kulinarstvu, može se koristiti i u alternativnoj medicini zbog svojih ljekovitih osobina. Pomaže kod problema probavnog trakta i mučnina, kod proljeva, protiv vjetrova i nadutosti.
Također, podstiče pravilan rad žuči, dezinfikuje sluznicu usne šupljine, olakšava iskašljavanje. Koristi se i pri liječenju sinusa, inhalacijski, pomaže kod bronhitisa, astme, gripe i viroza, potpomaže rad bubrega i urinarnog trakta. Poznata je i njegova uloga u liječenju hepatitisa i ciroze jetre.
Regulira menstrualni ciklus te pomaže pri ublažavanju bolova, uspostavlja hormonsku ravnotežu, a pomaže i u liječenju raka prostate.
Djeluje smirujuće pa ga koriste i protiv nesanice. Poznato je da stimulativno djeluje na živčani sustav, povećava broj leukocita u krvi i dr.
Antimikrobno i antifungalno djelovanje
Jedno od značajnih ljekovitih osobina je i njegovo prirodno antimikrobno i antifungalno djelovanje. Eterično ulje anisa čiji je glavni aktivni spoj anetol, pokazalo je sposobnost inhibicije rasta štetnih mikroorganizama, uključujući određene bakterije i gljivice koje su čest uzrok infekcije.
Istraživanja su pokazala da učinkovito djeluje protiv escherichie coli (bakterije koja može uzrokovati probavne smetnje i urinarne infekcije), staphylococcus aureus (uzročnika raznih kožnih infekcija, uključujući čireve i akne), candida albicans (gljivice odgovorne za gljivične infekcije u ustima, crijevima i intimnom području).
Zahvaljujući tim osobinama anis je sve češći sastojak u prirodnim preparatima za njegu kože, oralnu higijenu, pa čak i za dezinfekciju prostora u obliku difuzinih eteričnih ulja.
Zbog aromatičnog mirisa i antibakterijskih osobina od davnina se koristio za osvježenje daha i održavanje oralne higijene.
Danas se ekstrakt anisa može naći u prirodnim pastama za zube, vodicama za ispiranje usta te biljnim sprejevima za grlo.
Eterično ulje anisa
Eterično ulje anisa ima višestruku primjenu u prirodnoj kozmetici. Pomaže kod problema s aknama, masaže bolnih mišića, potiče sintezu kolagena te poboljšava elastičnost kože. To umanjuje sitne bore i daje koži mladolik izgled.
U kozmetici se najčešće koristi u malim koncentracijama kombiniran s drugim biljnim uljima kako bi se izbjegla iritacija kože.
Iako je siguran za većinu ljudi u uobičajenim kulinarskim količinama postoje određene mjere opreza. Ne mogu ga konzumirati osobe alergične na biljke iz iste porodice Apieaceae (gdje spada i celer, komorač, korijander). Umjereno konzumiranje u obliku začina ili čaja za trudnice je sigurno, ali veće količine se ne preporučuju.
Sve u svemu, uz umjerenu i odgovornu upotrebu anis može biti moćni čuvar našeg zdravlja.
Izvor: frendica.online
Photo: pexels, istock by getty
