Zašto živimo tek kad krenemo realizirati vlastite ideje? Za život smo oblikovani. Oblikovalo nas je društvo u kojem živimo, oblikovala nas je obitelj u kojoj smo rasli, oblikovali su nas ljudi koji su nam predstavljali autoritete, ali svi smo jedinstveni i ovom svijetu doprinosimo na specifičan način na koji mu ne može doprinijeti ni jedna druga osoba.
Zašto? Zato što imamo svoje prirodne darove, urođene talente s kojima se rađamo i koji nas do smrti pozivaju da ih razvijamo i o njima brinemo. Ali uz svoje darove imamo i nešto što te darove oplemenjuje, a nas vuče na vrlo određen put djelovanja – a to je naše iskustvo.
Kad poželimo nekamo krenuti, a nismo sigurni koji put odabrati, uvijek trebamo prekopati po svojim talentima i svom životnom iskustvu – i dobrom i lošem. Objedinjeni, kreirat će jedinstven put koji će ostaviti trag.
Dar će učiniti da put koji odaberemo učinimo lijepim, upečatljivim i potpuno prirodnim jer će nam taj put ležati, ali iskustvo će nam otkriti specifičnost. Iskustvom uočavamo potrebu koja će pomoći i nama i drugima. Zbog svog životnog iskustva tražimo odgovore tamo gdje vidimo pitanja, a onda te odgovore svojim talentom prenosimo dalje. Iskustvo će u našim talentima probuditi strast da vučemo i guramo i kad je teško jer znamo da je ono što radimo važno i potrebno – to znamo jer je bilo važno i potrebno najprije nama samima.
Zašto se ja bavim onim čim se bavim?
Oduvijek sam lijepo pisala i lijepo govorila, ali tek u dvadesetim godinama života odlučila sam posvetiti pažnju svojim darovima. Ali mene nije zanimalo pisati ljubavne pjesme ili napete trilere, nije me vuklo govoriti o globalnom zatopljenju ili stanju u društvu. Moje iskustvo me povuklo da odredim svoj specifičan put. I tako sam počela graditi vlastitu priču. Sve moje predstave i moji romani govore o korištenju talenata i kreiranju vlastitog puta jer se i sama nisam usuđivala svijetu pokazati sve što u sebi nosim i shvatila sam koliko je važno poticati ljude da otkrivaju svoje darove i pronađu mjesto u kojem su svoj na svome, gdje mogu i znaju dati najbolje od sebe, gdje su zadovoljni i ispunjeni.
Mnogi osjećaju da ih neki put poziva, ali se boje prepreka. Boje se jesu li dovoljno sposobni, važni, što će drugi reći ako izađu iz svoje sjene i pokažu se. Upravo to me ponukalo da se počnem baviti i komunikacijom i opet, vrlo uskim područjem, a to je kako pomoći ljudima da se odvaže izraziti, kako da komuniciraju otvoreno, kako da probiju vlastite barijere i budu slobodni u življenju svojih vrijednosti.
A kad čovjek napokon krene i učini taj skok u nepoznato, počinje otkrivati da ono što je gledao kao svoj najveći talent nije jedino što posjeduje. Tako sam i sama na svom putu otkrila da sam vrlo vješta u organizaciji i stvaranju projekata. I nisam više bila usmjerena samo na pisanje predstava i romana, otvorila sam obrt i započela sa stvaranjem programa koji ponovno odražavaju moje vrijednosti i moje životno iskustvo.
Dok se čovjek ne pokrene, ideja djeluje kao čudovište koje nikad neće ukrotiti, ali na putu otkrivamo da smo sposobniji i zreliji nego što mislimo, a još važnije, otkrivamo da postoje mnogi drugi koji krče svoj put i koji se bore s istim sumnjama i nedoumicama, koji su ih prevladali i mogu nam pomoći da i mi prevladamo svoje.
Zato ne oklijevaj. Pođi na svoj put, realiziraj svoju ideju, ponudi svijetu svoje darove i iskustvo i okusi život koji struji kad se uglaviš na mjesto koje čeka samo tebe.
Priključi se mom instagram profilu https://www.instagram.com/tina.primorac_autorica/ gdje ćeš pronaći poticaje za realizaciju svojih ideja, a možeš se prijaviti i na moj newsletter gdje ćeš dobivati smjernice i alate za pokretanje onog što čuči na tvom srcu. Prijavu ćeš pronaći na webu www.paresia.hr.
Izvor: frendica.hr
