Roditelji danas stvarno dobivaju hrpu različitih informacija oko dohrane.
Jedni kažu: “Čim navrši 6 mjeseci.”
Drugi: “Mora sama sjediti.”
Treći: “Ako pokazuje interes za hranu, spremna je.”
I onda roditelji ostanu zbunjeni.
Kao neurorazvojni terapeut, iskreno mogu reći da meni kod početka dohrane nije najvažnije samo koliko beba ima mjeseci, nego što njeno tijelo trenutno može kvalitetno odraditi. Jer hranjenje nije samo “unošenje hrane”. Hranjenje je motorički zadatak, objašnjava Tea Horvat.
Da bi beba sigurno jela, treba:
• održati glavu stabilno
• organizirati trup
• disati
• gutati
• koristiti ruke
• prenositi težinu
• reagirati na novu teksturu u ustima
A sve to mozak i tijelo rade istovremeno.
Zato početak dohrane nema veze samo s probavom. Ima jako puno veze s motorikom. Prema današnjim preporukama, većina beba spremna je za dohranu oko 6. mjeseca, ali naglasak je na razvojnoj spremnosti, a ne samo na datumu u kalendaru.
Mora li beba sama sjesti?
Ovo je pitanje koje roditelji jako često postavljaju.
I tu je važno razlikovati dvije stvari:
• samostalno sjedenje
• samostalno posjedanje
To nije isto.
Beba može imati dovoljno dobru kontrolu trupa za hranjenje, a da još uvijek ne ulazi sama u sjedeći
položaj.
Ali…
Ako beba:
• propada u hranilici
• visi na remenju
• naginje se stalno na jednu stranu
• zabacuje glavu
• klizi prema dolje
• ne može držati trup protiv gravitacije
…onda njeno tijelo još troši previše energije samo na održavanje položaja.
I tada hranjenje postaje puno teži zadatak.
Zato fizioterapeuti i feeding terapeuti danas puno više gledaju kvalitetu sjedenja nego samo pitanje: “Sjedi li ili ne sjedi?” Preporuka nije da bebu “posjednemo” pa da ona sjedi pasivno. Cilj je da tijelo aktivno sudjeluje u održavanju položaja.
Što zapravo gledamo kod spremnosti za dohranu?
Kad gledam bebu prije početka dohrane, zanima me:
• može li držati glavu stabilno u sredini
• ima li aktivnost trupa
• može li kratko sjediti uz minimalnu podršku
• koristi li ruke slobodno
• može li posegnuti za predmetom bez raspadanja položaja
• kako diše u sjedenju
• ima li dovoljno kontrole da se može organizirati za gutanje
Jer dobra posturalna kontrola direktno utječe na sigurnost hranjenja i oralnu motoriku.
Zašto je položaj u hranilici toliko važan?
Puno roditelja misli da je dovoljno “staviti bebu u hranilicu”. Ali položaj jako mijenja kvalitetu hranjenja.
Idealno je da:
• leđa budu uspravna
• zdjelica stabilna
• stopala oslonjena
• koljena savijena
• ruke slobodne
• glava u sredini
Često se spominje tzv. 90-90-90 položaj:
• kukovi pod 90°
• koljena pod 90°
• stopala oslonjena
I to nije “estetika sjedenja”. To je stabilnost. Probajte i sami jesti dok vam noge vise bez oslonca. Tijelo odmah traži dodatnu stabilnost. Kod beba je to još izraženije jer tek razvijaju kontrolu trupa. A što ako beba još nije spremna? Onda je sasvim u redu pričekati malo. Neće propustiti “prozor”.
Nekad tijelu samo treba još nekoliko tjedana iskustava:
• rotacija
• oslonaca
• prijenosa težine
• igre na podu
• aktivnosti trupa
Jer kvalitetno hranjenje zapravo kreće puno prije prve žličice. Kreće kroz motoriku. Kroz način na koji se beba organizira protiv gravitacije. Kroz kontrolu glave, ramenog obruča, trupa i zdjelice. I zato često kažem roditeljima:
Početak dohrane nije utrka. Nije poanta da beba “jede što prije”. Poanta je da tijelo bude spremno za to iskustvo. Jer kad baza nije stabilna, mozak prvo rješava stabilnost — a tek onda se može kvalitetno baviti hranjenjem.
Izvor: frendica.online/maminkutak.com
Photo: pixabay, pexels, istock by getty images
