Ako koristite perilicu suđa svaki dan ili tek sanjate o njoj sigurno će vas zanimati koji se to genijalac sjetio tog fantastičnog stroja. Štedi naše vrijeme, čuva ruke i nokte.
Ovaj članak objavljen na stranici BSH grupe definitivno razbija stereotip da se domaćice moraju pod hitno vratiti na tržište rada čim djeca krenu u školu jer će kod kuće umirati od dosade. Kad sljedeći put čujete pitanje što domaćice rade kuće po cijeli dan, slobodno šaljivo odgovorite – smišljaju izume kojima će ljudima olakšati svakodnevni život.
Josephine Garis Cochrane
Josephine Garis Cochrane (08. ožujka 1841. – 03. kolovoza 1913.), domaćica iz Shelbyvillea u državi Illinois prva je patentirala svoj izum perilice suđa još davne 1886. godine.
Ona i njezin suprug William, uspješan poslovni čovjek, bili su poznati po tome što su u svome domu često priređivali otmjene večere. Jedini problem, primijetila je Cochrane, bila je krhkost njihovog posuđa. Posluga bi često oštetila dragocjeno posuđe tijekom ručnog pranja.
Mora postojati alternativa, pomislila je. S obzirom na to da je dolazila iz obitelji inženjera, Josephine Cochrane je počela zamišljati stroj koji bi mogao brže i sigurnije obaviti posao.
Krajem prosinca 1886. godine Josephine Cochrane, tada 47-godišnja udovica, patentirala je prvu učinkovitu perilicu posuđa na svijetu. Par desetljeća prije njezinog uspješnog izuma bilo je nekoliko neuspješnih pokušaja da se konstruiraju slični strojevi.
Rođena u okrugu Ashtabula u Ohiju 1841. godine, Cochran je imala prirodni talent za rješavanje problema i izumiteljstvo. Zanimalo ju je inženjerstvo, ali nije imala mogućnosti za stjecanje visokog obrazovanja u tom području, Takve prilike u to vrijeme rijetko bile pružene ženama.
Godine 1858. udala se za Williama Appersona Cochrana i par se nastanio u Shelbyvilleu u Illinoisu. Smatrajući pranje posuđa zamornim i uzimajući u obzir da često rezultira okrnjenim posuđem, Cochran je bio odlučan razviti rješenje. Prema Američkom uredu za patente i žigove, Cochran se zavjetovala : „Ako nitko drugi neće izumiti perilicu posuđa, učinit ću to sama.“
Godine 1883., kada joj je suprug preminuo, ostala je s mnogo dugova i malo novca. Njezin san o izumu mehaničke perilice posuđa je postao nužnost.
Patent je odobren 1886. godine
Zamolila je mladog mehaničara Georgea Buttersa za pomoć i počela raditi na svom prototipu. Pod imenom “JG Cochran” podnijela je zahtjev za svoj prvi patent 1885. godine, a patent joj je odobren 1886. godine.
Kako bi proizvela i prodala svoj stroj, Cochran je prvo pokušala surađivati s postojećim tvrtkam.
Na krajuse odlučila otvoriti vlastitu, gdje bi Butters bio predradnik. „Nisam mogla natjerati ljude da rade stvari koje sam htjela na moj način dok sami nisu pokušali i ne bi uspjeli. A to me skupo koštalo“, objasnila je Cochran . „Znali su da akademski ne znam ništa o mehanici i inzistirali su da s mojim izumom rade po svome. Sve dok se nisu uvjerili da je moj način bolji. Bez obzira na to kako sam do njega došla.“
Žičani pretinci za suđe
Garis Cochranov dizajn uključivao je skup žičanih pretinaca. Osmiljeni za tanjure, šalice ili tanjuriće. Pretinci su bili smješteni unutar kotača koji je ležao ravno unutar bakrenog kotla.
Dok je motor okretao kotač, pumpajući vruću sapunicu s dna kotla. Iako su prije nje razvijene druge perilice posuđa, Cochranova je bila prva s košarama za držanje posuđa na mjestu. Također i prva koja je koristila tlak vode umjesto strugača.
Osim toga, Garis Cochranov dizajn bio je daleko praktičniji. Prethodni strojevi su od korisnika zahtijevali da prelijevaju posuđe kipućom vodom.
Kada je počela prodavati svoju perilicu posuđa putem vlastite tvrtke, Garis Cochran se prvo usredotočila na prodaju tvrtkama. To je uključivalo i hotele i velike restorane.
Veliki model perilice posuđa Garis-Cochran, koji je mogao oprati i osušiti impresivnih 240 posuđa u samo dvije minute, također se dobro prodavao bolnicama i fakultetima.
Nagrada za perilicu na svjetskoj izložbi
Godine 1890. Cochran se preselila u Chicago, a nekoliko godina kasnije, njezin je stroj bio izložen na Svjetskoj kolumbijskoj izložbi 1893. – izvrsna prilika za publicitet i prodaju.
Nakon što je osvojila nagradu za svoju perilicu posuđa, kasnije ju je izlagala na sajmovima u Massachusettsu, New Yorku i Missouriju.
Iako se Cochranov stroj pokazao uspješnim među tvrtkama, u početku se nije uspio prodati pojedinačnim potrošačima. U to vrijeme, bojleri u kućanstvima nisu mogli osigurati količinu tople vode potrebnu za perilicu posuđa, a za strojeve se govorilo da ostavljaju ostatke sapunice na posuđu.
Tek su 1950-e povećana dostupnost tople vode u kućanstvu, učinkovit deterdžent za pranje posuđa i promjena stava prema kućanskim poslovima učinili perilice posuđa popularnima među širom javnošću.
Tvrtka Garis-Cochran Manufacturing Co. postala je dio KitchenAida ® , a 1949. godine javnosti je predstavljena prva perilica posuđa KitchenAid temeljena na Cochranovom dizajnu. Danas je perilica posuđa standardni uređaj u većini američkih kućanstava.
Cochran nije bila samo uporna izumiteljica, proizvođačica i prodavačica, već je čak i nadgledala instalacije te je nastavila razvijati i patentirati poboljšanja svog izuma .
Razmišljajući o svom inovativnom putovanju, rekla je : „Da sam znala sve što znam danas kada sam počela stavljati perilicu posuđa na tržište, nikada ne bih imala hrabrosti početi. Ali tada bih propustila jedno vrlo divno iskustvo.“
Izvor: frendica.hr
