Mel Blanc – čovjek sa 1000 glasova
M

Mel Blanc (30. svibnja 1908. – 10. srpnja 1989.) bio je legendarni američki glasovni glumac čiji je rad obilježio zlatno doba animacije, napose serijala Looney Tunes. Svojim neusporedivim vokalnim rasponom i darom za oblikovanje jedinstvenih karaktera, Blanc je udahnuo život kultnim likovima. To su Zekoslav Mrkva (Bugs Bunny), Pajo Patak (Daffy Duck), Prase Porky (Porky Pig), mačak Silvestar, Tweety, Yosemite Sam i bezbrojni drugi.

Započevši suradnju s filmskim studijem Warner Bros. 1930-ih godina, postavio je nove standarde u industriji i glasovnu glumu uzdigao na razinu čiste umjetnosti.

Njegov veliki utjecaj proširio se daleko izvan domene crtanih filmova. Generacije su odrastale uz njegov glas posuđen Barneyju Rubbleu u Kremenkovima (The Flintstones) te gospodinu Spacelyju u Jetsonsima.

Odrastanje i rani počeci

Melvin Jerome Blanc rođen je kao Blank u San Franciscu u Kaliforniji, u obitelji židovskog podrijetla, a odrastao je uz starijeg brata Henryja Charlesa Blanka.

Baš poput Mela, i Henry je bio iznimno glazbeno nadaren te je sam naučio svirati klavir. Braća su u mladosti blisko surađivala, pa je tako Henry kasnije pratio Mela i na njegovim prvim radijskim koracima.

Prema Melovim riječima, zadnje slovo prezimena promijenio je sa 16 godina iz “Blank” (engl. prazno) u “Blanc”. Na to se odlučio nakon što mu je učitelj rekao da od njega nikada neće biti ništa u skladu sa prezimenom.

Blanc je već u ranoj mladosti, s desetak godina, pokazao iznimnu sklonost prema imitiranju glasova i dijalekata. Kao mladić se pridružio organizaciji Order of DeMolay, u čiju je Kuću slavnih naposljetku i primljen.

Nakon završetka srednje škole 1927. godine, karijeru je gradio na dva kolosijeka: vodio je orkestar te sa svega 19 godina postao najmlađi dirigent u zemlji, a ujedno je nastupao u vodviljskim predstavama diljem Washingtona, Oregona i sjeverne Kalifornije.

 

Njegova bogata karijera trajala je više od 60 godina. Tijekom zlatnog doba radija, bio je neizostavan dio humorističnih programa u kojima je osiguravao karakterne glasove i vokalne zvučne efekte. Nastupao je u popularnim emisijama kao što su The Jack Benny Program, The Abbott and Costello Show, The Burns and Allen Show, The Great Gildersleeve i The Judy Canova Show, a jedno je vrijeme vodio i vlastitu kratkotrajnu humorističnu seriju.

Obiteljski život 

Melov privatni život bio je obilježen stabilnim i dugovječnim brakom s Estelle Rosenbaum (kasnije Estelle Blanc). Par se upoznao početkom 1930-ih, a vjenčali su se 1933. godine te ostali zajedno sve do Melove smrti 1989. godine.

Estelle nije bila samo njegova supruga već i najbliža poslovna suradnica; u ranim danima njegove karijere zajedno su vodili i producirali radijsku emisiju Cobwebs and Nuts u Portlandu.

Tijekom njihova pedesetogodišnjeg braka Estelle je vodila brigu o svim aspektima Melove karijere.

Zajedno su imali jednog sina, Noela Blanca. Noel je doslovno odrastao u studijima za sinkronizaciju prateći očev rad.

S vremenom je Noel postao uspješan glasovni glumac te preuzeo vođenje obiteljske produkcijske tvrtke Blanc Communications Corporation.

Obiteljska povezanost i bezuvjetna podrška pokazat će se ključnima u najtežim trenucima Melova života.

Kobna nesreća na “Mrtvačevoj krivini”

Prekretnica u njegovu životu dogodila se 24. siječnja 1961. godine. Upravljajući svojim sportskim automobilom doživio težak frontalni sudar na Sunset Boulevardu. Blanc je pretrpio višestruke prijelome nogu i zdjelice, pao u duboku komu i danima nije pokazivao nikakve znakove svijesti.

Nakon dva tjedna bezuspješnog liječenja, jedan od neurologa u Medicinskom centru UCLA odlučio se za nesvakidašnji pristup. Umjesto da se obraća nesvjesnom glumcu, odlučio se obratiti njegovim likovima.

Liječnik ga je upitao: “Kako se danas osjećaš, Zekoslave?” Nakon kratke stanke, Blanc je slabim glasom odgovorio: “Eh… sasvim dobro, doktore. Kako si ti?” Kada ga je liječnik potom upitao je li i Tweety ondje, uslijedio je prepoznatljiv odgovor: “Vidio sam puddy tat!” Likovi kojima je godinama posuđivao glas doslovno su mu spasili život i probudili ga iz kome.

Blanc je otpušten na kućnu njegu 17. ožujka iste godine. Samo četiri dana kasnije podnio je tužbu tešku 500.000 dolara protiv grada Los Angelesa.

Ta je tužba potaknula gradske vlasti da hitno financiraju rekonstrukciju opasnog cestovnog zavoja. Blancova nesreća bila je, naime, čak 26. sudar u nepune dvije godine na tom kobnom raskrižju. U javnosti je taj zavoj poznat kao “Mrtvačeva krivina”.

 

Profesionalizam iznad svega

Tijekom višemjesečnog oporavka, produkcija nije smjela stati. Upravo je supruga Estelle tada odigrala ključnu ulogu. U njihovoj obiteljskoj kući organizirala je i dala izgraditi improvizirani studio kako bi se projekti mogli nastaviti.

Blancov sin Noel naknadno je otkrio kako je tada sinkronizirao neke od očevih likova za Warner Bros.

Studio je za pomoć zamolio i Stana Freberga. On je ponudu da zamijeni Zekoslava Mrkvu i Porkyja odbio iz dubokog poštovanja prema Blancu.

Glumci serije The Jack Benny Program , s lijeva na desno: Eddie “Rochester” Anderson , Dennis Day , Phil Harris , Mary Livingstone , Jack Benny , Don Wilson i Mel Blanc

U vrijeme nesreće Blanc je aktivno radio na seriji Kremenkovi. Kako bi ga privremeno zamijenio, Daws Butler je posudio glas Barneyju Rubbleu u nekoliko epizoda. Međutim, zahvaljujući studiju koji je Estelle postavila u kući, producenti su omogućili Blancov povratak.

Nekoliko je epizoda snimljeno dok mu je cijelo tijelo još uvijek bilo u gipsu; Blanc je nepomično ležao na leđima, dok su kolege glumci iz Kremenkovih bili okupljeni oko njegova kreveta kako bi zajedno snimili dijaloge.

Potpuno predan svom pozivu, Mel Blanc vratio se krajem 1961. godine i u radijski program Jacka Bennyja kako bi snimio tradicionalnu božićnu emisiju, krećući se u to vrijeme isključivo uz pomoć štaka i invalidskih kolica.

 

Vječni odlazak i legendarni epitaf

Mel Blanc preminuo je 10. srpnja 1989. u dobi od 81 godine. Pokopan je na groblju Hollywood Forever u Los Angelesu.

Njegov nadgrobni spomenik danas je jedno od najposjećenijih mjesta na tom groblju zbog jedinstvenog i duhovitog epitafa. U skladu s njegovim životnim djelom i vedrim duhom.

Na spomeniku je uklesana rečenica koja je označavala kraj stotina crtanih filmova uz koje su odrastale generacije:
“THAT’S ALL FOLKS”
Mel Blanc
The Man Of 1000 Voices.

(To je sve, narode – Mel Blanc, Čovjek s tisuću glasova).

 

 

Izvor: frendica.online
Photo: snimka zaslona, wikipedija,

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom