„Svi koji žele živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni” (2 Tim 3,12). Krutu istinitost tih riječi osjetio je na sebi i Manko Roy, sin gradonačelnika Sigmaringena, koji je poznatiji po svome redovničkom imenu Fidel Sigmaringenski.
Ubili su ga razjareni protestanti ispred crkve.
Završio je studij književnosti i filozofije, a kasnije i obaju prava, na ondašnjoj univerzi u Freiburgiu i Breisgau. 1616. godine stupa u red franjevaca kapucina. U novicijatu je napisao jedno djelo koje je kasnije objelodanjeno pod naslovom „Exercitia spiritualia” i koje odražava oznake pobožnosti i duhovne ideale za kojima se zanosio. Bio je samostanski starješina na nekoliko mjesta, a uz to je posebnu pozornost posvećivao propovijedanju. Propovijedi su mu bile kratke, dobro pripremljene i izgovarane s uvjerenim oduševljenjem.
Po nalogu tada upravo osnovane kongregacije „De propaganda fide”, poslan je u pokrajinu Reciju kako bi zdravom naukom utvrđivao katoličku vjeru i suzbijao širenje protestantske hereze. Svojim zanosnim i razumnim govorima uspio je obratiti brojne protestante među njima i grofa Rudolfa de Salis. Kad je tamošnji upravitelj Baldiron, koga je Fidel također uspio odvratiti od protestantizma, izdao edikt u korist katolika, to je izazvalo žestoki gnjev kod kalvina koji su razjarenost svoje nemoći iskalili na Fidelu.
Ubili su ga na vratima crkve u švicarskom kantomi Granbünder 24. travnja 1622. godine.
Tako je život plodan krepostima ovjenčan palmom mučeništva. Prvomučenik kongregacije „De propaganda fide” djelom je pokazao kako „pastir dobri život svoj polaže za ovce” (Iv 10,11).
Izvor: frendica.hr
