Korizma uz klasičnu glazbu: ‘Stabat Mater’ Giovannija Battiste Pergolesija

K

Korizma je vrijeme koje prethodi i oraspoložuje za slavlje Vazma. Ispunite ju zvucima klasične duhovne glazbe koji će vas potaknuti na sabranost i uranjanje u razmišljanje i molitvu, donosimo još jedno djelo na tekst himna “Stabat mater” (“Stala plačuć tužna mati”).

Riječ je o djelu Giovannija Battiste Pergolesija (Iesi, Marche, 4. I. 1710 – Pozzuoli kraj Napulja, 16. III. 1736.), talijanskog skladatelja, predstavnika “napuljske škole” kojega ubrajamo među skladatelje pretklasičnog, tzv. “galantnog” stila.

Tko je bio Pergolesi?

Giovanni Battista Pergolesi glazbeno obrazovanje i poduku u sviranju violine dobio je u rodnome gradiću, a nastavio između 1720. i 1725. u Napulju. Bio je hvaljen kao vješt violinist i improvizator. Napustivši konzervatorij, 1732. postao je kapelnik na dvoru u Napulju.

Jedan je od najvažnijih skladatelja komične opere, (“opera buffa”) koje je pisao za napuljska kazališta. Najveću slavu stekao je komičnom operom “La serva padrona” (“Služavka gospodarica”) koja je u prvih 10 godina bila uprizorena u najmanje 24 produkcije.

Pisao je i crkvene skladbe koje su osobito bile zapažene kada je 1734. kratko boravio u Rimu.

Djelo “Stabat mater” napisao je pred kraj svog kratkog života. Umro je vrlo mlad – u 26. godini – od tuberkuloze. “Stabat mater” mu je jedno od posljednjih djela te ujedno i najčešće objavljivana skladba druge polovice XVIII. stoljeća.

O himnu “Stabat mater”

Tema himna “Stabat mater” su Marijine žalosti za vrijeme Isusove muke. Vjeruje se da je himan nastao u 13. stoljeću, a vjerojatni autor je franjevac Jacopone da Todi ili papa Inocent III., a kao autor spominje se i sv. Bonaventura. Himan je popularan diljem katoličkog svijeta, kao i u hrvatskom narodu. Pjeva se uz pobožnost Križnog puta u korizmi.

Kroz ovaj himan razmišlja se o patnji Blažene Djevice Marije za vrijeme Isusove muke i raspeća. Tijekom povijest su ga uglazbljivali mnogi skladatelji.

Nakon crkvenog Tridentskog sabora, himan je pao u zaborav, ali ponovno je postao poznat nakon objavljivanja u misalu pape Benedikta XIII. za blagdan Sedam žalosti Blažene Djevice Marije 1727. godine.

U nastavku donosimo tekst himna na latinskom i hrvatskom:

Stabat mater dolorosa

Stabat mater dolorósa
juxta Crucem lacrimósa,
dum pendébat Fílius.

Cuius ánimam geméntem,
contristátam et doléntem
pertransívit gládius.

O quam tristis et afflícta
fuit illa benedícta,
mater Unigéniti!

Quae mœrébat et dolébat,
pia Mater, dum vidébat
nati pœnas ínclyti.

Quis est homo qui non fleret,
matrem Christi si vidéret
in tanto supplício?

Quis non posset contristári
Christi Matrem contemplári
doléntem cum Fílio?

Pro peccátis suæ gentis
vidit Jésum in torméntis,
et flagéllis súbditum.

Vidit suum dulcem Natum
moriéndo desolátum,
dum emísit spíritum.

Eja, Mater, fons amóris
me sentíre vim dolóris
fac, ut tecum lúgeam.

Fac, ut árdeat cor meum
in amándo Christum Deum
ut sibi compláceam.

Sancta Mater, istud agas,
crucifíxi fige plagas
cordi meo válide.

Tui Nati vulneráti,
tam dignáti pro me pati,
pœnas mecum dívide.

Fac me tecum pie flere,
crucifíxo condolére,
donec ego víxero.

Juxta Crucem tecum stare,
et me tibi sociáre
in planctu desídero.

Virgo vírginum præclára,
mihi iam non sis amára,
fac me tecum plángere.

Fac ut portem Christi mortem,
passiónis fac consórtem,
et plagas recólere.

Fac me plagis vulnerári,
fac me Cruce inebriári,
et cruóre Fílii.

Flammis ne urar succénsus,
per te, Virgo, sim defénsus
in die iudícii.

Christe, cum sit hinc exire,
da per Matrem me veníre
ad palmam victóriæ.

Quando corpus moriétur,
fac, ut ánimæ donétur
paradísi glória.

Stala plačuć tužna mati

Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.

O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.

Koji čovjek ne bi plak’o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?

Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.

Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.

Rane drage, Majko sveta
Spasa za me razapeta,
Tisni usred srca mog.

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.

Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.

Kruno Djeva, Djevo divna
Budi meni milostivna
Daj mi s tobom dijelit plač.

Daj mi nosit po sve dane
Isusovu smrt i rane,
Osjećati muke mač.

Neka rane izrane me
Neka svega opoje me
Sina tvoga križ i krv.

Ti na sudu za me zbori,
Djevo sveta, da ne mori
Pakleni me vječni crv.

Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor. Amen.

Izvor: frendica.online