Gošća podcasta “55 minuta kod Željke Markić” bila je saborska zastupnica Ružica Vukovac. Ružica je odrasla na selu, njezina se obitelj bavi stočarstvom te je bila načelnica općine u ruralnoj sredini.
Protumačila je kontekst prosvjeda seljaka i svinjogojaca, objasnila strašno zanemarivanje sela od strane aktualne vlasti i prošlih Vlada.
O ogromnom smanjenju broja stočara, poljoprivrednika, uvozu ukrajinske pšenice u Hrvatsku i rušenju cijene ratarskih proizvoda. O smanjenoj proizvodnji mlijeka te uvozu nekvalitetne hrane iz inozemstva.
Cijeli razgovor možete pogledati ovdje:
Slavonija u mraku
Danas u medijima čitamo jako ružne stvar, neistine i razne konstrukcije o seljacima. Ne znam zašto to rade. Pokušavaju prikazati naše poljoprivrednike kao neobrazovane, nagle, nekulturne… Ljudi se bore za vlastitu egzistenciju.
Stanje na terenu je jako loše. Iz godine u godinu sve je gore. Nažalost Hrvatska vlast se radije odlučuje za uvoz hrane nago za zaštitu domaće proizvodnje. Ja se s takvom politikom ne slažem. Osjećam štetu koju vlast nanosi na primjeru vlastite obitelji, susjeda i prijatelja.
Strašno je znati da naše prosvjednike u ovom trenutku “čuvaju” policajci specijalci sa dugim cijevima. To je pokazatelj kako se vladajući danas odnose prema hrvatskom selu.
To su ljudi koji su htjeli javno progovoriti da ako ih se ne sasluša, ako se ne prestane sa eutanazijom zdravih životinja, ako vladajući ne prestanu konačno kršiti zakone, vladajući koji su ustvari trebali štititi i čuvati to selo, poljoprivrednici neće imati izbora, oni će morati napustiti Slavoniju.
Kakva je situacija u Slavoniji govori zadnji popis stanovništva. Pokazuje da smo u zadnjih par godina opet izgubili desetke tisuća ljudi. Govori se o 100 000 ljudi. To su službeni pokazatelji. A ja tvrdim da ih je puno više. Moji susjedi, mladi ljudi koji su Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji… popisali su se putem aplikacije. Iako nisu tu.
Koliko je teška situacija u Slavoniji lako je vidjeti ako sjednete u automobil u ovim zimskim mjesecima. Već iza Kutine sve je u mraku. U kućama u kojima gori svjetlo netko živi. To je danas svaka treća, četvrta kuća. One u mraku su napuštene.
Ako nastave sa ovakvom politikom, ako će dugim cijevima rastjerivati poljoprivrednike, eutanazirati im zdrave životinje – bit će loše. Ako će poljoprivrednike ostavljati bez sredstava za život, nećemo još dugo poživjeti u ruralnom prostoru. Ali ne može ni grad preživjeti bez sela. I ne može država bez poljoprivredne proizvodnje i vlastite hrane.
Slavonci, seljaci, oni koji obrađuju zemlju su čuvari graničnog područja
Slavonci su u Domovinskom ratu vlastitim životima branili svoja ognjišta. I cijelu Hrvatsku. Branili su granicu. A granica znači opstojnost. Ako granicu prepustite slučaju, ako tamo nema ljudi… Govorimo o 36 000 hektara mahom pograničnog područja sa državom s kojom smo ratovali. U nepunih 30 godina to zemljište je otišlo u ruke stranaca.
Činjenica je da obiteljska gospodarstva nisu sačuvana, zaštićena i održana. Vučić i dalje ima huškačku retoriku. Ako pripadnik mađarske nacionalne manjine želi kupiti zemlju u Hrvatskoj njemu Mađarska vlada to sufinancira.
A što mi radimo? Ne doživljavamo ruralni prostor i nismo svjesni da ti ljudi osim što su čuvari teritorija i granica, života na selu.. oni za nas proizvode zdravu hranu. To bi danas trebao biti prioritet.
Nijedna druga zemlja, bila članica EU ili ne, neće nam poslati kvalitetnu hranu. To svi čuvaju za vlastito stanovništvo, a ono što ostane ide u izvoz.
Odgovornima je trebalo 5 dana za reakciju na prvi slučaj svinjske kuge
Kolegica Vesna Vučemilović i ja smo 2020. godine održale ozbiljnu tiskovnu konferenciju na kojoj smo obavijestile da se Svinjska kuga, koja je prisutna od 2016. godine, širi i približava Hrvatskoj. Upozorile smo koliko su važne preventivne mjere.
Na kraju je ispalo da preventivnih mjera nije uopće bilo. Ministarstvo poljoprivrede je na stranicama pisalo da smo spremni i da se vode akcije na terenu i da se vodi “monitoring” (nadgleda situacija).
U isto vrijeme nama svinjska kuga ulazi. Prvi zabilježen slučaj je u Posavskim Podgajcima. Trebalo im je 5 dana za prvu reakciju. Da su barem postavili dezinfekcijske barijere među općinama.. Toga nema ni danas. Monitoring nad divljim svinjama nismo provodili.
Zbog propusta naših institucija uključujući Ministarstvo poljoprivrede, Upravu za veterinarstvo i Institut za veterinarstvo, zbog tih grešaka bolest je eskalirala. A idu čizmom i đonom na selo. I eutanaziraju toliki broj nezaraženih svinja.
To je neprihvatljivo, ali eto prolazi u Hrvatskoj.
Je li 200 milijuna kuna plaćeno za preventivne mjere protiv zaraznih bolesti, uključujući svinjsku kugu?
Navodno je 200 milijuna kuna plaćeno za preventivne mjere a one nisu provedene. Objašnjenja nema. Nitko nije odgovoran.
Veterinarima su naložili da zaštitnu opremu moraju mijenjati pri ulasku na novi OPG, a zaštitnu opremu im nisu dali. Na vrhuncu epidemije su slali veterinare od dvorišta do dvorišta zbog kategorizacija – pa su oni mogli postati izvor zaraze. Čovjek se ne može zaraziti svinjskom kugom, ali je može prenositi na odjeći i alatima..
Svinje “na crno” ne postoje
Staračka domaćinstva koja imaju jednu ili dvije svinje za vlastite potrebe nisu u kategorizaciji. Ljudi oduvijek imaju životinje za vlastite potrebe. Podatak da ima 180 000 “svinja na crno” je netočan. Ne postoji držanje svinja na crno. Naši propisi kažu da morate staviti markicu na onu životinju koja izlazi iz dvorišta ili ćete ju zaklati za vlastite potrebe. Ljudi nisu dužni prijaviti i imati markicu za životinje koje hrane za vlastite potrebe. Jedino su obvezni meso životinja koje zakolju za svoje potrebe odnijeti na analizu i tada dobivate markicu. Ako su odlučili prodati isto moraju staviti markicu.
Poticaji
Imamo 168 000 OPG-ova od čega 70 000 ne prima nikakve poticaje. U medijima je stalno prisutan narativ o silnim poticajim, kao država javnim novcem pomaže selo. Kako to može biti? Država daje stalno novac za selo, a sve je manje poljoprivrednika?
2013. je Hrvatska ušla u EU. Ulaskom smo se obvezali da ćemo isplaćivati razliku potpore poljoprivrednicima. EU je u početku isplaćivala 60% posto potpore što se s vremenom povećavalo. Hrvatska je trebala isplaćivati ostatak. Niti jedan Ministar do danas nije isplaćivao hrvatski dio potpore. Isplaćivalo se samo ono što je došlo iz EU.
Premijer Hrvatske ili Briselski namjesnik
Nije predviđena naknada štete za sve one koji su držali životinje za vlastite potrebe (180 000 svinja). Zašto? Znači najmanji i najslabiji poljoprivrednici. Ministarstvo govori da godinu dana neće moći držati svinje. Oni ne shvaćaju što znači godina dana u poljoprivredi i stočarstvu. Struka govori 15 – 30 dana se virus može zadržati. Neka bude i pola godine ali nakon toga se mora dozvoliti da drže svinje.
Institucije su širile zarazu ne provodeći mjere dezinfekcije na pravilan način. Usmrćene svinje su se prevozile kamionima iz kojih je curila sukrvica i ulazile iz jednog u drugo dvorište. Ministrica privodi život na selu kraju.
Vlada je odredila 8 milijuna eura za potporu selu od kad se pojavila afrička svinjska kuga do današnjeg dana. Istovremeno iz proračuna je Hrvatska prema Ukrajini usmjerila 200 milijuna eura. Pa sad usporedimo 8 milijuna za hrvatsko selo a 200 milijuna za pomoć Ukrajini. Vlada je trebala stati uz selo i seljaka. Život na selu se dodatno gasi.
Svi smo mi da se pomaže Ukrajini, ali bitna je mjera. Zdrav razum. Premijer brani Ministricu, nitko nije odgovoran. Postavlja se pitanje je li Plenković premijer Hrvatske, premijer koji vodi brigu o vlastitom narodu ili briselski namjesnik koji će prvo zadovoljiti briselske interese. Možda zbog vlastitih interesa ili funkcije koja mu je obećana, mi to ne znamo. Ogromna razlika u pomoći hrvatskom selu i Ukrajini govori sama za sebe.
Cijeli razgovor možete pogledati ovdje:
Izvor: frendica.online
Photo: narod.hr
