Mnogim zagovarateljima života dogodi se neka priča ili trenutak u životu zbog kojih stanu u obranu života. Za Michaela ta je priča upravo njegov život – i životi njegova tri brata. Priču Life Newsa prenosi liveaction.org.
Liječnici vršili pritisak na roditelje da pobace dvoje od četvero djece
Michael je podijelio svoju priču o majčinoj trudnoći i pritisku pod kojim je bila da izvrši pobačaj. Priču je podijelio putem e-maila koji je poslao Mariji Gallagher, zakonodavnoj direktorici i ravnateljici za političko djelovanje Pensilvanijske Federacije za život. Michael i njegova braća su četvorke. Mnogi liječnici često vrše pritisak na majke koje nose više djece da „selektivno smanje“ i pobace jedno ili dvoje djece.
„Kada su moji roditelji otkrili da očekuju četvero djece odjednom, njihovi liječnici pokušali su ih prisiliti da ih „umanje“ na blizance“, piše u mailu Michael. „Medicinskom sustavu životi moje braće i mene nisu bili važni – doslovno – osim ako su naši roditelji odabrali iznijeti trudnoću do kraja. Blizanci su „manje rizični“ za liječnike i bolnicu nego što su to četvorke.“
Roditelji vjerovali da su svi nerođeni životi jednako važni
Unatoč odluci Michaelovih roditelja da zaštite živote svoje djece, liječnici su ustrajali u tome da će odustajanje od pobačaja završiti tragično. Michael je objasnio da su liječnici rekli njegovoj majci „da će ona i sve četvoro djece umrijeti ako ne odaberu pobačaj.“ Ali, objasnio je, „Vjera mojih roditelja i uvjerenje da su svi nerođeni životi jednako važni potaknula ih je da nas sve zaštite.“
Roditeljski par uspio je pronaći liječnika kojemu su važni životi nerođene djece. On im je pomogao tijekom trudnoće te im omogućio rođenje sva četiri dječaka bez komplikacija ili zdravstvenih problema i da njihova majka također ostane zdrava.
Životi djece trebaju biti zaštićeni unatoč uvjerenjima roditelja
„Rođen sam zahvaljujući predanosti mojih roditelja da cijene svaki život i spremnosti da riskiraju svoje živote za svoja uvjerenja. Zato sam smatrao da je moja odgovornost braniti nerođenu djecu“, rekao je Michael. „Moje pravo na život nije smjelo ovisiti o roditeljima koji su se držali svojih uvjerenja unatoč neizmjernom pritisku medicinskog sustava. Isto tako, druga djeca ne bi smjela izgubiti život jer njihovi roditelji nemaju takva uvjerenja.“
Nedavno objavljena i uklonjena objava s Love What Matters donijela je priču o Ashley i Calli koji su htjeli imati djecu, ali im je trebao donor sperme da bi to ostvarili. Kada su začeli petero djece putem oplodnje nakon stimulirane ovulacije, odlučili su pobaciti njih troje – tretirajući djecu koju su uklonili s puta kao najobičnije jednokratne predmete.
“Nedostaju mi iako ih nikad nisam upoznala”
Preživjela braća i sestre pobačenih žrtava često su traumatizirana uslijed činjenice da su njihova braća i sestre ubijena, a oni pošteđeni. Jedna odrasla osoba koja je preživjela takvu situaciju kaže: „Nisam zaboravila svoju braću i sestre i nikada neću. Nedostaju mi iako ih nisam nikada upoznala.“ Nakon što je saznala za svoju pobačenu braću i sestre, Chloe je objasnila:
Srce mi se slomilo i s vremena na vrijeme osjećam se krivom. Borila sam se s depresijom prije nego što sam saznala za pobačaj. Nakon toga sam neprestano sumnjala u svoju vrijednost na ovome planetu. Uvijek sam se osjećala (i još uvijek je tako) kao da nedostaje važan dio moga života.
Žene koje učine pobačaj suočavaju se s doživotnim žaljenjem
Pobačaji odnose živote nedužnih ljudskih bića. Gotovo 75% žena koje su potražile savjetovanje nakon pobačaja priznaju da su odabrale pobačaj uslijed određenog pritiska. Michaelovi roditelji – za razliku od mnogih koji podlegnu pritisku i kasnije žive s doživotnim žaljenjem – ostali su čvrsti u svojem uvjerenju da život svakog njihovog djeteta jest vrijedan.
Izvor: frendica.hr
Photo: Lifenews
