U podcastu „55 minuta kod Željke Markić“ gostovala je mlada umjetnica Eva Vukina, akademska slikarica iz Čakovca. Eva svojim radovima, kako kaže, zahvaljuje Bogu i kroz umjetnost nam želi dati do znanja da je Bog s nama i u našim radostima i u našim patnjama.
Još kao mala osjećala sam da je crtanje moja ljubav
Imam veliku obitelj. Nas je u obitelji petero djece. U Čakovcu sam išla u osnovnu školu. Zatim u Varaždinu u gimnaziju. U srednjoj školi nisam imala baš puno vremena za crtanje. Kao mala osjećala sam da je crtanje moja ljubav. „Crtkarala“ sam stalno po bilježnicama. I precrtavala likove iz crtanih filmova. Moji roditelji su vidjeli da naginjem umjetničkom duhu. Jako su me podržavali u tome. Ta je ljubav prema crtanju rasla kako sam odrastala. Tijekom gimnazije išla sam na satove crtanja kod jedne akademske slikarice. Ona me je usmjeravala i uspjela sam upisati Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Prošla sam dosta dobro s obzirom na to da su se prijavljivali studenti koji su puno više crtali u primijenjenim srednjim školama. A ja sam došla iz gimnazije. Na fakultetu sam počela više i ozbiljnije raditi.
Čuvam u sebi slike iz djetinjstva – pozitivne, šarene
Mi umjetnici drugačije gledamo na svijet oko sebe. Ja bih rekla da umjetnici uvijek čuvaju taj djetinji duh u sebi. Ja naprimjer u sebi čuvam slike iz djetinjstva. Pozitivne i šarene. Imala sam predivno djetinjstvo. Hvala Bogu na mojim roditeljima koji su nam usadili vjeru u Boga. I evo, s Bogom je sve šareno, kao što su i moji radovi.
Naša kuća odiše umjetnošću
Od nas petero djece ja sam rođena četvrta po redu. Brat s kojim sam posebno bliska rođen je godinu i pol prije mene. Pa svi misle da smo blizanci. Volimo se šaliti na račun toga.
Moj tata je isto umjetnička duša. Bavio se glumom. Ima smisla i za crtanje. Mama je kreativna dušica. Ona je to više usmjerila na modu. Ima smisla za boje. I od nas djece svatko ima smisla za neku vrstu umjetnosti. Moja najstarija sestra operna je pjevačica. Jedan brat ima smisla za slikanje i dizajn. A drugi za glazbu. Najmlađa sestra nadarena je za pisanje. Kažu da naša kuća baš odiše umjetnošću.
Talent je bitan, ali bitno je i školovanje umjetnika
Jako je bitno da roditelji podržavaju svoju djecu. Mnogi roditelji čija djeca imaju smisla za umjetnost smatraju da ih ne moraju slati na likovnu akademiju. Da se oni mogu sami učiti crtati. Smatram da je jako bitan talent. Ali točno se vidi razlika između školovanog i samoukog umjetnika. Treba jako puno raditi. I dobro je imati stručnu osobu uz sebe. Umjetnost je način izražavanja. Svaku večer Bogu zahvaljujem što kroz umjetnost mogu i moliti, i komunicirati s ljudima i izražavati što mislim.
Tijekom studiranja bilo je financijski teško, ali Bog se brinuo o meni
Otišla sam iz Čakovca u Rijeku i tu sam zapravo sam počela više upoznavati i konzumirati svoju vjeru. Mi smo kod kuće jako povezani kao obitelj i bilo mi je teško odvojiti se od njih. Kasnije sam u crkvi počela upoznavati ljude.
Tijekom studiranja bilo je financijski teško. Jer, nas je puno u obitelji. Roditelji su se jako trudili sve nam osigurati. Bog se baš brinuo o meni. Imam toliko svjedočanstava. Jednom nisam imala novaca za kupiti jaknu. Silazila sam niz stube i razmišljala o tome. Kad sam ugledala novčanicu od 500 HRK na podu.
Na fakultetu u Rijeci sam bila onakva kakva jesam, autentična
Na fakultetu sam imala divne ljude uz sebe koji su me prihvatili iako nismo imali iste poglede na svijet. Oni su vidjeli da ja radim svece i znali su da sam ja vjernica. Nisam bila nametljiva vezano za svoju vjeru. Nego sam samo bila ondje onakva kakva jesam, autentična. Oni su vidjeli koliko imam radosti u životu. Znali su me pitati imam li ja uopće briga u životu. Moja umjetnička djela bila su i jesu odraz onoga što ja osjećam, mislim i živim.
Govorili su mi da ću napustiti umjetnost, da od toga ne mogu živjeti
Akademiju sam završila pred kraj 2018. godine. Onda sam se vratila doma i počeli su strahovi. Govorili su mi da ću „napustiti“ umjetnost. Da od toga ne mogu živjeti. Ja se nisam dala. Proučavala sam svijet oko sebe. I uvijek kada se nešto događalo, ja bih to stavila na platno. I svaka bi slika imala neku svoju priču. Ljudi su upoznali moj rad preko društvenih mreža. A sve je krenulo od slike djevojčice u plavom kaputiću. To sam objavila povodom obljetnice pada Vukovara. I mnogi portali su to objavili. Ja jako volim i pisati. Pa bih svojim slikama dodala i tekst o njima. Kroz to su ljudi čuli za mene.
Koju poruku šaljem svojim radovima
Shvatila sam koji je moj poziv – koristiti svoj talent Bogu na hvalu i slavu. I tako privući ljude bliže Bogu. Odlučila sam kroz svoje umjetničke radove zahvaljivati Bogu. Svojim radovima želim dati do znanja da je Bog s nama i u našim patnjama. Da s nama ponovno proživljava svoj križni put. Bilo da nas je zadesio rat. Ili potres. Ili neko drugo zlo. Svojim djelima i ponašanjem moram opravdati ono što crtam. Bog bira nesavršene. I ja sam slaba. Ali, trudim se dati najbolje od sebe. Trudim se biti primjer i mladima. Potaknuti ih na molitvu. Procjenjujem da mi je za sliku Isusa na zidu sobe trebalo šest sati u komadu. Zbog te slike znali su mi se javljati čak i neki Amerikanci. Rekli su mi da ih taj Isusov pogled baš dira. I potiče na ispit savjesti. Taj pogled je blag ali ima i oštrine.
Slikanje mi nekad zna biti i teško i puno kušnji…
Jako je bitno cijelog sebe uložiti u stvaranje umjetničkog djela. Znam često zaplakati dok slikam nešto povezano s tužnim događajem. Dok slikam, osjećam se kao da sam u nekakvoj meditaciji. Kao kad molite, pa vas Duh Sveti dirne. Pa se rasplačete. Nekad zna biti i teško i puno kušnji.
O izložbi „Hrvatski Sveci i blaženici“
Mene su odabrali za izložbu „Sveci i blaženici u našem narodu.“ S obzirom na to da se održavala tijekom pandemije korona virusa, nije bila toliko izlagana koliko je trebala biti. Ali, na kraju sam zadovoljna kako je ispalo. Svece sam birala po tome koji su mi bili bliski. Leopold Mandić mi je poseban, kao i blaženi Alojzije Stepinac. Slikala sam i Drinske mučenice. One su bile tako predane Bogu. Tu je i Marija Kozulić i bl. Marija Propetog Isusa Petković. Poseban mi je i Ante Antić i Ante Gabrić. Uvrstila sam i Majku Tereziju…
Imam veliku podršku obitelji
Kod kuće imam maksimalnu podršku. Svatko mi s nečim pomaže. Netko sa slanjem pošte. Netko s prijevozom. Slanjem poruka… Ništa mi ne fali. Kupci mi naručuju preko maila i preko društvenih mreža. Čim sliku objavim, odmah ju i prodam. Ljudi se konstantno javljaju s velikom željom da imaju sliku sveca.
Izvor: frendica.hr
