Lampice, kuglice, borovi, blještavilo je postupno odnijelo prevagu nad skromnom štalicom u kojoj se Isus smjestio. Iako je konzumerizam davno već uzeo ono što pripada Božiću, posljednjih godina svjedočimo najezdi figurica koje su preplavile izloge trgovina, ulice i trgove, da bi naposlijetku završile pod borom, umjesto božićnih jaslica. Tako i na Markovom trgu u glavnom gradu Hrvatske, ne možemo više vidjeti Svetu Obitelj, jaslice, već dinastiju orašara.
Odakle Orašar zapravo potječe?
Figure orašara potječu iz kasnog 17. stoljeća. Nastale su na granici Njemačke s Češkom, točnije na prostoru Rudne gore. Priča o nastanku i stvaranju figura veže se uz obrtnika iz Seiffena. Jedan zemljoposjednik ponudio je nagradu onome koji će mu pomoći da na jednostavan način otvori nabrane orahe. Nakon mnogo beuzspješnih pokušaja, lutkar mu je donio prekrasnu drvenu lutku obojanu jarkim bojama, s jakom čeljusti s metalnim oprugama za otvaranje oraha. Zemljoposjednik je bio oduševljen! Ne samo da je s lakoćom otvarao orahe, nego je i lutka bila prekrasna i besprijekorno izrađena. Nagradio je lutkara darovavši mu radionicu. Tako je Friedrich Wilhelm Füchtner postao poznat kao “otac figure orašara”.
U njemačkoj tradiciji figura orašara je simbol sreće koja tjera zle duhove, služe kao zaštitnici kuće u kojoj se nalaze. Velik dio modernih orašara ima samo dekorativnu svrhu, odnosno nemaju mogućnost da se njima drobe orasi.
Velika popularizacija orašara dolazi zbog baleta Orašar kojeg je skladao Petar Iljič Čajkovski. Balet se počeo izvoditi sredinom 20. stoljeća u SAD-u gdje je postao najgledanija izvedba u vrijeme božićnih praznika. To je utjecalo da figure orašara postanu “božićna” dekoracija i prepoznatljiv “božićni” ukras cijele zapadne kulture.
Božićne jaslice
Jaslice su prikaz Isusova rođenja iz Evanđelja po Mateju i Evanđelja po Luki. Isus se rodio u betlehemskoj štalici, gdje ga je Marija povila i položila u jasle. Bog, koji se utjelovio da bi otkupio naše grijehe, rodio se u štalici, ponizivši se da bi nam bio bliže. Već u ranim stoljećima kršćanstva, vjernici su slikali prizore Isusova rođenja u katakombama.
Postavljanje jaslica poticali su redovnici i svećenici već u srednjem vijeku. Kasnije su u tome prednjačili isusovci. Cilj je bio potaknuti vjernike da dublje promišljaju o Isusovom rođenju i žrtvi koju je za nas podnio. Prve jaslice postavio je sv. Franjo Asiški u talijanskom mjestu Grecciju 1223. godine.
Jaslice se postavljaju u domove na Badnjak i ostaju do blagdana Bogojavljanja, a u crkvama do blagdana Krštenja Isusova. Najstarije hrvatske jaslice čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka.
Snimka zaslona, Izvor: Franjevački samostan Košljun
U novije vrijeme, jaslice su znale krasiti trgove, izloge trgovina, kao i muzeje. U Zagrebu se godinama u sklopu manifestacije “Zagrebački salon jaslica” pokazivalo jaslice u izlozima trgovina u centru Zagreba. Tradicija se počela gasiti nakon 2010. godine, a izložbe se mogu vidjeti još jedino u organizaciji Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica. Danas se jaslice mogu pronaći samo u crkvama ili domovima.
Zar nam Isus u štalici nije dovoljno blještav pa ga je zamijenila figurica za razbijanje oraha? Zar nas je toliko oslijepio zapadnjački konzumerizam da smo se odrekli osnovne biti Božića? Podsjetimo se čiji rođendan slavimo. Božić neka ponovno postane mali Bog u štalici, a orašara prepustimo kazalištu, reklamama i trgovinama.
Izvor: frendica.hr
