Dječje gliste su paraziti koji uzrokuju crijevnu infekciju. S obzirom na građu tijela i način razmnožavanja razlikujemo malu i veliku dječju glistu.
Najčešća je mala glista, Enterobius vermicularis koja izgleda poput bijelog končića duljine 3 – 10 mm. Mala dječja glista je iznimno raširena, čak i u razvijenim zemljama, a njezin jedini prirodni domaćin je čovjek.
Kako se prenose?
Gliste ulaze u tijelo kada se progutaju jajašca. Jajašca se mogu nalaziti na prljavim rukama, u zagađenoj hrani, vodi, na odjeći, posteljini, donjem rublju ili općenito u prirodi, gdje im pogoduju topli i vlažni uvjeti. Jajašca mogu na sobnoj temperaturi preživjeti i do tri tjedna. Takav način infekcije zove se primoinfekcija. Životni ciklus gliste – jajašce, larva i odrasla glista – odvija se unutar ljudskog tijela kroz 2 do 6 tjedana. Ženka otputuje do perianalne regije (obično noću) da bi položila jajašca između kožnih nabora. Jajašca se polažu u ljepljivu tvar što uz pokrete ženke izaziva svrbež. Nakon 4 dana iz jajašca se izliježu larve koje se vraćaju natrag u završni dio debelog crijeva (rektum) i donje dijelove crijeva. Dijete se može lako ponovo zaraziti prijenosom prstima iz perianalnog područja do usta. To zovemo autoinfekcija i to je način kako se ona dugo održava kod pojedinca.
Koji su simptomi zaraze?
Glavni simptom dječje gliste je svrab u području anusa, koji se obično pogoršava noću kada gliste putuju kako bi polagale nova jajašca. Kod djevojčica, uz svrab, gliste mogu uzrokovati vaginalni iscjedak jer se nerijetko proširuju i na rodnicu. Isto tako, često zbog svrbeža dolazi do pucanja kože što može uzrokovati sekundarnu bakterijsku infekciju. Bolovi u trbuhu i mučnina su rijetki simptomi, a pojavljuju se kada u crijevima obitava velika količina glista.
Dijete se također može žaliti i na druge simptome, kao što su:
- manjak energije i brzo umaranje
- slab apetit
- vrtoglavica
- bljedilo lica i žućkaste bjeloočnice
- pretjerano slinjenje
- bolovi u mišićima ruku i nogu
- često buđenje noću
- vjetrovi, zatvor ili neredovita stolica
- manjak koncentracije i nepažnja
Kako ih otkrivamo tj. kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza se postavlja pronalaskom glista u stolici od strane roditelja. Ukoliko se dijete žali na perianalni svrbež, ili ima neke druge ranije nabrojane simptome, možete pokušati pretražiti područje oko dječjeg anusa otprilike 1 – 2 sata nakon što je dijete zaspalo. Gliste su malene (3 – 10 mm), bijele i tanke te su vidljive prostim okom. Ukoliko ne uspijete pronaći gliste, možete uzeti uzorak s djetetovog anusa i odnijeti ga liječniku. Uzorak se uzima tako da ljepljivu traku prislonite na anus djeteta (najbolje 1 – 2 sata nakon što dijete zaspe ili ujutro), a potom to zalijepite na predmetno stakalce i odnesete liječniku te će se pod mikroskopom utvrditi postojanje jajašaca ili glista. Također se mogu tražiti i u stolici, ali je bitno pretražiti bar nekoliko uzoraka stolice, budući da se one ne izlučuju ravnomjerno, tj. ne mora ih biti u svakoj stolici.
Kako izgleda liječenje?
U liječenju male dječje gliste se koristi mebendazol jednokratno, što se zbog opasnosti reinfekcije preporuča nakon 14 dana ponoviti. Zbog brzog i učestalog načina prijenosa, liječnici preporučuju liječenje svih koji su u čestom doticaju sa zaraženim (razred, obitelj, vrtić).
Jesu li dječje gliste opasne?
Sama bolest koja se razvija nakon infekcije nije teška i ne ostavlja trajne posljedice, ali pravovremeno prepoznavanje simptoma može drastično skratiti trajanje bolesti i ukloniti neugodne simptome. Velike gliste su opasnije jer iz tankog crijeva mogu prodrijeti u različite organe i raditi ozbiljne kliničke slike i komplikacije.
Kako se prevenira zaraza?
Održavanje osobne higijene na visokoj razini značajno sprječava širenje i razvoj bolesti. Kada je o prevenciji riječ, stručnjaci preporučuju redovito pranje ruku, kao i rutinsko čišćenje kućanstva, uključujući redovitu promjenu rublja, odjeće za spavanje i posteljine.
Izvor: Poliklinika Helena
Uputu HZJZ o postupanju kod zaraze malom dječjom glistom pročitajte ovdje
Izvor: frendica.hr
