Jaz u plaćama među spolovima – konačni argumenti

Foto: Getty Images

 Feministkinje i dalje iznose netočne činjenice u pogledu jaza u plaćama među spolovima, pa ćemo to objasniti jednom zauvijek , piše Lauren Chen za Eviemagazine 22.-og siječnja ove godine, a mi članak zbog odličnih argumenata prenosimo u cijelosti.

“82 centa. 82 bijedna centa. Toliko statistika Ministarstva rada SAD-a pokazuje da je prosječna žena zaradila za svaki dolar koji je prosječan muškarac zaradio u 2016-oj. I zbog tih nevjerojatnih 18% razlike, poznatih kao jaz u plaćama među spolovima, mnogi političari i aktivisti pozivaju da se zabrane plaće žena koje su niže od plaća muškaraca za isti posao. Na kraju krajeva, u doba u kojem većina ljudi smatra da se zauzima za ravnopravnost, sasvim je apsurdno smatrati ljudski rad manje vrijednim na temelju spola.

To je u svakom slučaju stav koji su zauzeli mnogi u borbi za jednaku plaću. Jaz u plaćama popularni je feministički argument za raspravu već desetljećima, a budući da ga je Hillary Clinton navela tijekom svoje predsjedničke kampanje 2016.-e, to se pitanje vratilo na vrh javnog diskursa o spolnoj ravnopravnosti.

Argument za raspravu koji je … nepošten?

Istina je, međutim, da je u SAD-u zapravo odavno protuzakonito plaćati muškarce više nego žene za isti posao, tj. već oko pedeset godina. Zakon o jednakim plaćama iz 1963.-e izričito zabranjuje razlike u plaćama na temelju spola, a poglavlje VII. Zakona o građanskim pravima iz 1964.-e godine i šire zabranjuje diskriminaciju na temelju spola. Plaćanje žena manje od svojih muških kolega za isti posao, dovelo bi svakog poslodavca u probleme sa saveznom vladom. Međutim, kao što brojke jasno pokazuju, još uvijek je nepobitna činjenica da zaposleni muškarci zarađuju više od zaposlenih žena. Ali ako to nije zbog diskriminatornih praksi, onda se moramo zapitati, što uzrokuje jaz u plaćama među spolovima?

Foto: Getty Images

Zapravo je već sada protuzakonito plaćati muškarce više nego žene za isti posao i to više od pedeset godina.

Da bismo odgovorili na to pitanje, najprije je važno razumjeti na što točno misle ljudi kada kažu da “žene zarađuju manje od dolara za svaki dolar koji muškarac zarađuje”. Često se zanemaruje da kada statistika uspoređuje zaradu muškaraca sa ženama, ona se obično ne odnosi na ono što muškarci i žene čine pretpostavljajući da rade isti posao, s istim kvalifikacijama, u istoj vrsti poduzeća. Umjesto toga, statistika razlika u plaćama jednostavno uspoređuje prosječnu zaradu svih žena s prosječnom zaradom svih muškaraca, bez obzira na varijable poput sati radnog vremena, zanimanja, obrazovanja ili staža.

Analizirajmo raspodjelu malo detaljnije.

Kad pobliže ispitamo raspodjelu muškaraca i žena u radnoj snazi, ispada da osobni izbori imaju puno više veze s jazom plaća, nego bilo koji oblik sustavne diskriminacije. Iako bismo svi trebali, bez obzira na spol, donositi odluke o karijeri u koje vjerujemo da su najbolje za nas, postoje jasni obrasci i razlike u načinu na koji muškarci i žene općenito organiziraju svoje poslovne živote.

Osobni izbori imaju puno više veze s jazom u plaćama nego bilo koji oblik sustavne diskriminacije.

Foto: Getty Images

Podaci pokazuju da su izbori važni.

Jedna od najlakše mjerljivih razlika između žena i muškaraca u radnoj snazi ​​je broj radnih sati. Zavod za statistiku rada SAD-a navodi da muškarci u prosjeku rade 8,5 sati, dok žene prosječno rade 7,6 sati što je 11% manje. To možda ne zvuči kao bitna razlika, ali gotovo sat vremena više posla (i plaće) svaki dan se povećava tijekom mjeseci i svakako u velikoj mjeri doprinosi jazu u plaćama među spolovima.

Još jedna razlika koju moramo uzeti u obzir jest činjenica da muškarci i žene svojim izborima teže prema različitim strukama i industrijama. Poslovi koje pojedinci izabiru doprinose jazu u plaćama jer žene uglavnom rade u područjima koja nisu toliko financijski unosna kao područja koja češće odabiru muškarci. Dobar primjer za to je usporedba smjerova koji su najpopularniji među muškarcima i ženama na sveučilištima. Prema Ministarstvu obrazovanja SAD-a, prosječna plaća za prvih 20 najpopularnijih smjerova za žene u 2016.-oj iznosila je 52.800 USD. Iako to nije mala svota, ipak je to gotovo 10.000 USD manje od prosječne plaće za prvih 20 najpopularnijih smjerova za muškarce (62.060 USD).

Ne dobijete ono što zaslužujete nego ono što ispregovarate.

Kada je riječ o jazu u plaćama među spolovima, ne možemo zanemariti ni ulogu pregovora o plaći. U jednom sada već zloglasnom intervjuu, rasprava o jazu u plaćama među spolovima potaknula je kliničkog psihologa dr. Jordana Petersona da sugerira da su žene po osobnosti u prosjeku “pomirljivije” od muškaraca, pa su, prema tome, i manje kompetitivne ili konfrontacijske na radnom mjestu. Tada se sugovornica Kathy Newman izrugivala ovoj ideji. No, ne samo da postoje temeljito istražene razlike u pomirljivosti među spolovima, već postoje i dodatni dokazi koji pokazuju da su žene u stvari manje aktivne na radnom mjestu. Kad je riječ posebno o pregovorima o plaći, jedno istraživanje iz 2016.-e na više od 2.000 odraslih Amerikanaca otkrilo je veliku razliku između spolova. 68% žena odgovorilo je da nisu započele pregovore o plaći na sadašnjem ili posljednjem poslu, što je punih 16% više od samo 52% muškaraca koji su to prijavili. Pregovori o plaći bitan su dio određivanja naše zarade, jer organizacije često objavljuju plaće za posao niže od iznosa koji bi zapravo bile spremne platiti za pravog kandidata. S obzirom da je veća vjerojatnost da će prihvatiti početne ponude, bez ikakvih pokušaja pregovaranja, mnoge žene podcjenjuju vlastiti rad i propuštaju dodatnu zaradu.

Foto: Getty Images

Zašto je obrazovanje ključno.

Iako pojedinačni slučajevi diskriminacije sasvim sigurno mogu postojati, zakoni i statistika jednostavno ne podržavaju ideju da naše društvo u cjelini ženski rad cijeni manje od muškoga. I premda ljudi koji se bore za „poštenu plaću“ u svom srcu vjerojatno imaju najbolje interese žena, njihov pokušaj napada na nepostojeći bauk sustavne, seksističke diskriminacije na radnom mjestu ima neke potencijalno negativne posljedice. Uvjeravanje žena da je sustav pristran prema njima nije dobar način da ih se potakne na uspjeh na radnom mjestu, jer na kraju krajeva, zar se ne čini beskorisnim ulagati vrijeme u igranje unaprijed izgubljene igre? Osim toga, napori koji se ulažu u donošenje novih zakona za reguliranje ravnopravnosti plaća iako oni već postoje, mogu se mnogo bolje uložiti u rješavanje stvarnih problema koji uzrokuju jaz u plaćama. Zašto npr. ne bismo obrazovali mlade – oba spola – o realnim činjenicama o tome kolike su plaće i koliko je vremena potrebno uložiti u različite moguće karijere prije nego ih mladi odaberu? Ako su mladići i djevojke zabrinuti za svoju financijsku sigurnost, trebali bi imati vještine i znanje potrebne za usporedbu različitih karijera prije nego što donesu odluke o obrazovanju i karijeri koje značajno utječu na ostatak njihovog života. Nadalje, na temelju podataka, izgleda da se svi Amerikanci, a posebno žene, moraju upoznati s time koliko su važni pregovori o plaći na tržištu rada.

Zaključak

Optuživanje sustavne diskriminacije na temelju spola postalo je unaprijed pripremljeni odgovor mnogim ženama koje osjećaju kao da ne dostižu svoj puni potencijal zarade. Ali ako se ne pozabavimo odlukama koje mi kao žene donosimo, a koje su glavni uzrok jazu u plaćama među spolovima, malo je vjerojatno da će se nešto po tom pitanju promijeniti. Pozicija žrtve nikada ne izgleda dobro i sasvim sigurno ne osnažuje žene. Najviše nas može osnažiti spoznaja da su veće plaće tu i da je na nama da ih ostvarimo.”

Foto: Getty Images

Izvor: frendica.hr