Fra Tomislav Šanko župnik je u Rijeci, u župi Svetog Nikole Tavelića. Nakon završenog studija strojarstva i odslužene vojne obveze prijavljuje se u postulaturu Franjevačke provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru. Postulaturu i novicijat završava na otočiću Košljunu te odlazi na studij teologije u Asiz. U 55 minuta kod Željke, fra Šanko progovorio je o svojem pozivu i sakramentu braka.
O tome da je crkva kulisa za vjenčanje
„Danas je najčešće pitanje o svjesnosti – da je brak do kraja života. I sad kako je – danas dolaze ljudi na vjenčanje iz tradicije zato što im je crkva postala šou. I to mora biti. Crkva se doživljava kao nešto što su samo kulise. To je nešto što se treba odraditi da to bude i to tako svi rade. Nema te svijesti da je to sakrament. To je problem. I danas zapravo to postaje jedna ekstravagancija. Meni je nekad lakše biti na sprovodu nego na vjenčanju jer se nekad na vjenčanju osjećam kao klaun. Osjećaš da je to šou. Vidiš da ljudi ne znaju moliti, oni dolaze samo da to odrade jer to tako treba biti. Imao sam svakakve upite. Traže se ekstravagantna mjesta, sad je to počelo biti – na svjetioniku, na nekoj livadici, bilo gdje. Ne osuđujem. Ljudi ne znaju, treba ih podučiti. Ono što je krivo kod nas u crkvi – možda mi zahtijevamo moral od ljudi, a nismo ih doveli do susreta. To je problem. Trebamo ljude dovesti do susreta jer kad osoba zna što je to onda će tome drugačije pristupati. Ali ljudi ne znaju i to je problem.“
Razlika majke i oca
„Majka je ona koja hrani iznutra, daje podršku i čuva iznutra, a otac je onaj koji čuva granice i koji daje istinsku frustraciju. Frustrira dijete na pravi način, daje mu neku prepreku, daje mu neki zadatak. Bez toga dijete ne raste. Otac je tu kao nogometni trener. Kad vidiš da netko ima potencijal, onda ga malo stisneš i možda ga stisneš malo više od drugih. Ali ne zato da ga ubiješ nego zato da on sam vidi koliko vrijedi jer sam to nikad neće shvatiti. Daješ mu prepreke da bi rastao jer ga voliš. Ljubav se ne pokazuje samo milovanjem i njegovanjem, nego jednom zdravom frustracijom da osoba raste. Danas ljudi traže njegovanje. I u današnjim generacijama kao da nedostaje tog kapaciteta za frustracije.“
cijeli tekst pročitajte na narod.hr ovdje
Izvor: frendica.hr