Kozmetika u Europi – Najstroži sustav na svijetu ili dobro upakirana iluzija sigurnosti?
Industrija ljepote vrijedi milijarde eura, ali regulativa ne testira sigurnost kozmetike već se sigurnost primjene temelji na procjeni rizika, dostupnim podacima i povjerenju u proizvođače.
Podaci organizacije Cosmetics Europe pokazuju da je europsko tržište kozmetike i proizvoda za osobnu njegu u 2024. premašilo vrijednost od 104 milijarde eura. Svakoga dana milijuni ljudi na kožu nanose desetke kemijskih sastojaka vjerujući da su proizvodi na policama temeljito provjereni i potpuno sigurni.
No iza industrije ljepote, koja je izravno povezana sa zdravljem i utjecajem na okoliš, krije se pitanje o kojem se rijetko otvoreno govori: koliko je sigurnost kozmetike doista dokazana, a koliko se temelji na procjenama, pretpostavkama i povjerenju u proizvođače?
Sve izgleda sigurno i upravo u tome je stvar
Sigurnost i kvalitetu kozmetičkih proizvoda u Europskoj uniji regulira Uredba (EZ) br. 1223/2009, koja se smatra jednim od najstrožih regulatornih okvira za kozmetiku u svijetu.
Prema važećim pravilima:
- zabranjeno je više od 1650 sastojaka,
- stotine tvari imaju strogo ograničene koncentracije,
- proizvođači moraju posjedovati dokumentaciju o sigurnosti proizvoda,
- proizvodnja mora biti usklađena s GMP standardima,
- a deklaracije podliježu regulatornoj kontroli.
Usporedbe radi, Uredba (EZ) br. 1223/2009 zabranjuje 1650 sastojaka a FDA 11.
Prije izlaska proizvoda na tržište, kvalificirani stručnjak — toksikolog, farmaceut ili liječnik —izrađuje sigurnosnu procjenu proizvoda. Ta procjena temelji se na dostupnim znanstvenim podacima, procjeni izloženosti i postojećim toksikološkim istraživanjima. Pri tome je obavezan uzeti u obzir kemijsku strukturu svih sastojaka i predvidjeti moguće reakcije.
Međutim, upravo tu počinje prostor regulatorne nesigurnosti. Drugim riječima, sustav ne funkcionira tako da se svaki novi proizvod dugoročno ispituje na ljudima prije dolaska na tržište, nego se sigurnost primjene uglavnom procjenjuje a i različiti procjenitelji ponekad mogu dati različite interpretacije istih podataka.
Dakle, sigurnost primjene se temelji na procjeni i predviđanju.
Koliko smo zapravo izloženi?
Prema istraživanju organizacije za zaštitu okoliša Environmental Working Group (EWG) i Morning Consulta, prosječna odrasla osoba svakodnevno koristi oko 12 proizvoda za osobnu njegu, dok dio korisnika koristi i više od 20 proizvoda dnevno ovisno o životnim navikama i rutini njege. Ako se uzme u obzir cjeloživotna primjena, količina kozmetike doseže vrijednosti i do nekoliko stotina kilograma po osobi.
Osim utjecaja na zdravlje, ne smiju se zanemariti milijuni tona kemikalija koje završavaju u vodi i okolišu predstavljajući ozbiljnu prijetnju eko sustavima na zemlji.
Zašto su određene tvari u kozmetici zabranjene ili ograničene?
Pojedini kozmetički sastojci povezani su s ozbiljnim zdravstvenim rizicima poput hormonskih poremećaja, alergijskih reakcija, reproduktivne toksičnosti i karcinogenog djelovanja, utjecaja na živčani sustav i ostale unutarnje organe, zbog čega EU kontinuirano proširuje popis zabranjenih i ograničenih tvari.
Kontrola često dolazi tek nakon izlaska proizvoda na tržište
Kontrolu kozmetike vrši Sanitarna inspekcija i ona najčešće uključuje:
- nasumična uzorkovanja proizvoda,
- provjere dokumentacije,
- laboratorijske analize,
- te postupanja nakon prijavljenih nuspojava ili sumnji na neusklađenost.
Jedan od ključnih problema sustava jest činjenica da se velik dio regulatornog nadzora provodi nakon što proizvodi već dođu do potrošača.
Važno je istaknuti da kozmetičke tvrtke nemaju zakonsku obvezu dostavljati analize svojih proizvoda niti podatke o njihovoj sigurnosti nakon prve proizvodnje, odnosno nakon svake sljedeće. Sustav se oslanja na pretpostavku da proizvodnja ne odstupa od prijavljenog standarda, već funkcionira vjerujući da:
- dobavljači govore istinu,
- sirovine ostaju nepromijenjene,
- da nitko neće pokušati uštedjeti korištenjem jeftinijih i zabranjenih sastojaka.
I onda se svi čude kad se proizvodi povlače
Svake se godine s europskog tržišta povlače brojni kozmetički proizvodi zbog:
- prisutnosti zabranjenih sastojaka,
- prekoračenih dozvoljenih koncentracija,
- mikrobiološke kontaminacije,
- netočnih deklaracija,
- ili neprijavljenih promjena u sastavu proizvoda i uvjetima proizvodnje.
To otvara legitimno pitanje: ako je sustav toliko strog, kako problematični proizvodi ipak završavaju na policama?
Dio odgovora leži u činjenici da regulatorni sustav velikim dijelom počiva na odgovornosti proizvođača i vjerodostojnosti dokumentacije koju dostavljaju.
Marketing i “clean beauty” — siva zona regulative
Posebnu raspravu izazivaju marketinški izrazi poput:
- “prirodno”,
- “clean”,
- “green”,
- “bio”
- „organsko“
koji nemaju pravo značenje jer europska zakonska regulativa ne definira niti jedan od tih izraza. To omogućuje proizvođačima da ih često koriste vrlo slobodno i neosnovano.
Stručnjaci već godinama upozoravaju da takve tvrdnje mogu stvoriti pogrešan dojam sigurnosti ili kvalitete bez jasnih i mjerljivih kriterija.
Zbog toga potrošači sve češće traže veću transparentnost sastava i jasnije informacije o podrijetlu sirovina i načinu proizvodnje.
Unatoč „strogoj regulativi“, praksa još uvijek često funkcionira po najstarijem principu zaštite potrošača: „Pazi se sam.“
Dodatni sustav kontrole: certificirana prirodna i organska kozmetika
Certifikat nije marketing niti ukras na ambalaži, nego dodatni, stroži sustav kontrole.
Uz osnovnu zakonsku regulativu postoji i dodatni sustav kontrole. Taj sustav obuhvaća samo prirodnu i organsku kozmetiku a provode je neovisne, međunarodne certifikacijske organizacije. Za razliku od sustava, u kojem proizvođač uglavnom sam dokazuje usklađenost proizvoda, certificirana prirodna i organska kozmetika podliježe dodatnoj vanjskoj kontroli neovisnih, međunarodnih certifikacijskih tijela. Ona postavljaju znatno strože kriterije od minimalnih zakonskih zahtjeva.
Ozbiljni certifikati za prirodnu i organsku kozmetiku ne temelje se samo na povjerenju proizvođaču. Pravila su unaprijed definirana i provjerljiva. To znači da proizvođač uz ostale stroge zahtjeve
- mora dokazati podrijetlo i kvalitetu sirovina,
- mora zadovoljiti stroge kriterije sastava,
- ne smije koristiti deklarirano zabranjene sastojke, koji su u konvencionalnoj kozmetici još uvijek dopušteni uz ograničenja.
- podliježe redovitim kontrolama visokih standarda koje uključuju kontrolu dokumentacije, proizvodnje, transporta, skladištenja, ambalaže
- mora strogo nadzirati točnost deklaracija i poštivati točnost marketinških tvrdnji
- mora strogo voditi brigu o zaštiti okoliša
Upravo iz ovih razloga mnogi potrošači vide višu razinu transparentnosti i povjerenja upravo u dodatnim neovisnim kontrolama.
Iz tih razloga certificirana prirodna i organska kozmetika danas predstavlja jedan od najsigurnijih oblika kozmetike dostupnih potrošačima — ne samo zato što je “prirodna”, nego zato što prolazi dodatne razine kontrole koje nadilaze osnovni zakonski minimum.
Najveći saveznik industrije je povjerenje potrošača
Kada se makne marketing i promotivna ambalaža, ostaje jedna važna činjenica:
Konvencionalna kozmetička industrija i dalje funkcionira po principu procjene rizika i samokontrole proizvođača.
Certificirani prirodni i organski proizvodi taj problem smanjuju dodatnim nadzorom, strožim standardima i većom transparentnošću.
I upravo zato sve više potrošača danas ne traži samo “učinkovitu” kozmetiku — nego i onu kojoj mogu vjerovati. Zato je danas možda važnije nego ikad:
- naučiti čitati deklaracije,
- razumjeti osnovne sastojke,
- razlikovati marketing od činjenica,
- i ne pretpostavljati da “zakonski” automatski znači “kontrolirano i sigurno”.
O autorici
Zvonimira Mikotić-Mihun, diplomirala na Biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa zvanjem inženjera biotehnologije. Magisterij obranila na Farmaceutsko – biokemijskom Fakultetu u Zagrebu na Zavodu za organsku kemiju. A doktorsku dizertaciju na matičnom fakultetu, na Zavodu za organsku kemiju i stekla zvanje doktorice prirodnih znanosti – područje organska kemija.
Veliki dio radnog vijeka provela u velikoj hrvatskoj farmaceutskoj kompaniji Belupo d.d u, u istraživačkom timu pod vodstvom prestižnog znanstvenika i gospodarstvenika dr. sc. Franje Kajfeža. Utemeljila novi sektor Razvoja poslovanja u farmaceutici, s ciljem uvođenja generičkih lijekova u RH.
2006. godine osnovala vlastitu farmaceutsku kompaniju Edicta Pharm d.o.o. a prije nekoliko godina obiteljska priča proširila je djelatnost na Bio Boutique (www.bio-boutique.eu) s orijentacijom isključivo na prirodne, organske, ekološke i certificirane kozmetičke proizvode.
Izvor: frendica.online
