Ako ste roditelj, vjerojatno ste već čuli različita mišljenja o W-sjedenju kod djece – od toga da je potpuno štetno do toga da je riječ o normalnoj fazi razvoja.
Istina može biti i jedno i drugo, ovisno o kontekstu. Ključno je razumjeti kada je riječ o uobičajenom razvojnome obrascu, a kada o znaku da dijete treba dodatnu podršku.
Najčešće mitove, jasne smjernice kada reagirati, a kada samo pratiti objašnjava Tea Horvat, prvostupnica fizioterapije.
Što je W-sjedenje?
To je položaj u kojem dijete sjedi na podu s koljenima savijenima i nogama razmaknutima u obliku slova “W”. Stražnjica je na podu, a stopala su smještena uz bokove.
Položaj stopala može varirati:
• stopala okrenuta prema unutra – najčešće bez razloga za zabrinutost
• stopala ravno unazad – također uobičajeno
• stopala okrenuta prema van – može ukazivati na potrebu za dodatnim praćenjem
Ovaj položaj često se javlja kod djece u fazi puzanja i ranog razvoja, osobito prije pete godine
života.
Je li štetno?
W-sjedenje nije automatski problem i ne zahtijeva uvijek intervenciju. Kod mnoge djece riječ je o jednom od više položaja koje koriste tijekom igre i istraživanja.
Kada je normalno?
W-sjedenje se smatra razvojnim i prihvatljivim ako:
• dijete koristi različite položaje tijekom igre
• lako mijenja položaje
• ne provodi većinu vremena u W-sjedenju
• aktivno se kreće i istražuje okolinu
U takvim situacijama nema potrebe za zabrinutošću.
Kada se treba zabrinuti?
Problem nastaje kada W-sjedenje postane dominantan ili jedini položaj u kojem dijete može uspješno koristiti ruke i igrati se.
Obratite pažnju ako dijete:
• većinu vremena sjedi u W-položaju (više od 60–70%)
• izbjegava druge položaje sjedenja
• ima poteškoće s ravnotežom
• pokazuje slabiju kontrolu trupa
• ne rotira tijelo tijekom igre
U tim slučajevima W-sjedenje može biti kompenzacijski mehanizam.
Zašto djeca preferiraju W-sjedenje?
Glavni razlog je stabilnost. W-sjedenje stvara široku bazu potpore koja omogućuje djetetu da se
osjeća sigurnije i stabilnije bez većeg angažmana mišića trupa.
To znači da:
• core mišići rade manje
• ravnoteža je lakša
• ruke su slobodne za igru
Djeca s određenim izazovima često biraju ovaj položaj jer im olakšava funkcionalno djelovanje.
Što može biti u pozadini?
Učestalo W-sjedenje može biti povezano s:
• sniženim mišićnim tonusom (hipotonijom)
• slabošću trupa i kukova
• hipermobilnošću
• ligamentarnom laksnošću
• ograničenim opsegom pokreta
U takvim situacijama preporučuje se praćenje razvoja i po potrebi savjetovanje sa stručnjakom.
Moguće posljedice dugotrajnog W-sjedenja
Ako dijete većinu vremena provodi u ovom položaju, dugoročno može doći do:
• povećanog opterećenja kukova, koljena i gležnjeva
• smanjene mišićne aktivacije
• slabijeg razvoja rotacije trupa
• nepravilnog držanja tijela
• bolova u kasnijoj dobi
Neka istraživanja ukazuju i na moguću povezanost s razvojem problema u području kukova, iako to nije pravilo za svako dijete.
Kako razlikovati kada pratiti, a kada reagirati?
Dovoljno je pratiti ako:
• dijete koristi različite položaje
• W-sjedenje je povremeno
• dijete je mlađe od pet godina
Potrebno je razmotriti podršku ako:
• W-sjedenje dominira
• dijete se teško prebacuje u druge položaje
• primjećuju se slabosti u pokretu ili koordinaciji
Kako podržati dijete?
Cilj nije zabraniti W-sjedenje, nego potaknuti raznolikost pokreta i jačanje mišića.
Preporučene strategije:
• poticati sjedenje u turskom položaju
• koristiti bočno sjedenje
• uključivati klečanje u igru
• postavljati igračke sa strane kako bi se potaknula rotacija trupa
• birati aktivnosti koje uključuju kretanje i promjene položaja
Važno je da dijete razvija snagu, stabilnost i kontrolu kroz igru, a ne kroz prisilu.
Zaključak
W-sjedenje kod djece nije nužno problematično, ali njegova učestalost i funkcionalna uloga u igri ključni su za procjenu. Povremeno W-sjedenje dio je normalnog razvoja. Međutim, ako postane dominantan obrazac, može ukazivati na potrebu za dodatnom podrškom.
Najvažnije je promatrati dijete u cjelini i poticati raznolike obrasce kretanja koji podržavaju zdrav motorički razvoj. Za dodatnu sigurnost i individualne smjernice, preporučuje se konzultacija s dječjim
fizioterapeutom ili neurorazvojnim terapeutom.
Izvor: frendica.online/maminkutak.com
Photo: pixabay, pexels, istock by getty images































