Mi bi svi bili revni sluge koji bi čupali korov a trebamo biti žito koje donosi rod!
Već se dugo osjećam kao prvi kršćanin. Iako smo u većini ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, nekako smo u društvu na pozicijama prvih kršćana u Rimu. Oko nas vladaju gladijatorske igre. Orgije se nameću kao normalno ponašanje, rasulo vrijednosti, donose se strašni zakoni koji ozakonjuju ubojstva i nepravde. Progone nas i vrijeđaju kao zaostale i napadaju kao opasne a i ubijaju u zemljama gdje vladaju druge vjere,..
Isto je tako bilo i u Rimu.
Kao i onda prvi kršćani i mi danas trebamo odabrati što smo i tko smo. Jesu li prvi kršćani protestirali pred arenama u kojima su ih ubijali i u kojima su se događale najrazličitija blasfemične stvari? Nisu. Jesu li dijelili slike orgija i ostalih perverzija u kojima je Rim u to doba ogrezao do vrata… Nisu. Jesu li pisali peticije protiv užasnih zakona koje je Rim donosio (npr. otac je smio ubiti dijete nakon poroda ako mu se nije svidjelo a smio je prodati sve svoje ukućane uključujući ženu i djecu u roblje, a o dogovorenim brakovima da ne govorim).
Prvi kršćani su imali svoj izbor. Gledali su u Gospodina, hranili se njegovim svetim tijelom, pjevali psalme, slavili Gospodina koji je njihov Put, Istina i život. I tako su išli i u život i u smrt… Mislim da je to put i za nas…
Kako se može zloupotrijebiti pravedan gnjev
Dijeljenje groznih slika na kojima se vrijeđaju kršćanske svetinje ne vodi nikamo. Time samo širimo utjecaj zla, sad te slike vide i oni koji ne prate Olimpijske igre, sad te slike vide i oni koji su si pročistili face prijatelje tako da su im ostali samo oni koji su istog svjetonazora…
Iako mislimo da time nešto dobro činimo, da branimo svoje svetinje, zapravo upadamo u klopku. Zlo nas prvo navodi na smrtne grijehe, kad ih osvijestimo i borimo se protiv njih, krene na one manje, pa na naše mane. Ako se borimo i protiv toga u jednom trenutku, vrlo lukavo, krene zloupotrebljavati naše vrline. U ovom slučaju našu pravednost, naš pravedni gnjev koji je nastao s razlogom. Netko otvoreno vrijeđa našu vjeru. Da, on vrijeđa i za to će odgovarati on, ali naš pravedni gnjev se može zloupotrijebiti. Može nam oči prikovati uz zlo, misao uz zlo, pisanje uz zlo, može pomoći širenju zla…
Umjesto da se bavimo onima koji hule, hajdemo se baviti Božjim djelovanjem u svijetu, hajdemo širiti Božju slavu.
Imamo li mi danas, upute kako živjeti kao što su ih imali prvi kršćani? Imamo…
Evanđelja dana ili odgovor za sve
Često čujem: uzmi Bibliju i čitaj pa ćeš dobiti sve odgovore. Mnogi otvaraju Bibliju i tvrde da im ona doista daje odgovore za situaciju u kojoj se nalaze. Ali to otvaranje mi je uvijek zvučalo onako, malo, kao magija… No, ovaj tjedan mi je zauvijek potvrdio snagu Biblije i Božje riječ za svaki trenutak našega života. Bila su to evanđelja dana ovih dana oko otvorenja Olimpijade.
Dan nakon dan otvorenja Olimpijade u Parizu (u subotu 27.07.) kad su se svi uznemirili bila je prispodoba – pazi sad! – o kukolju i žitu! Gospodar posadi dobro žito, neprijatelj ubaci kukolj pa kad izraste i kukolj i žito sluge kažu hoćemo li iščupati kukolj a gospodar kaže: „nipošto da ne oštetite i žito, neka raste do žetve tada će doći žeteoci i razdvojiti ih, kukolju će ići u vatru da se sažeže a žito u moju žitnicu.“ (Mt 13, 24-30)
Dakle, zna gospodar žetve da ima i žita i kukolja ali ne želi da se išta dira… neka svatko raste u onome što jest…
Drugi dan (u nedjelju ) je bilo iz Ivanova evanđelja (6, 1-15) o Isusu koji je s pet kruhova nahranio pet tisuća ljudi. Dakle, ne budite tako zabrinuti, ne bojte se vlasti ili dominacije neplodnog kukolja, Isus se može pobrinuti za sve naše potrebe.
U ponedjeljak je bila sv. Marta i bile su dvije opcije čitanja: ili onaj dio o uskrsnuću Lazara kada Isus kaže „ja sam uskrsnuće i život“ (Iv 11, 19-27) ili ono o Marti koja se koja se „mnogo uznemiruje zbog nebitnog a najvažnija je riječ Isusova“ ( Lk 10, 38-42).
A onda u utorak (30.07.) je opet prispodoba o sijaču, nastavak, odnosno objašnjenje jer učenici nisu razumjeli. (Mt 13, 36-43). I tada Isus objasni da su dobro sjeme sinovi kraljevstva a kukolj sinovi zloga, sijač dobrog sjemena je Krist a kukolja zli, žeteoci su anđeli koji će na kraju svijeta razdvojiti dobre od zlih…
Tko ima uši neka čuje
Čitanje od utorka je završilo Isusovim uzvikom „tko ima uši neka čuje“.
Koliko god sam dugo u vjeri, tako doslovan odgovor me baš iznenadio, ali u pozitivnom smislu. Iznenadio i ojačao. Osim što smo apostoli koji ništa ne razumiju mi smo te sluge koje bi silom istrijebile kukolj ali Isus ne dopušta. I onda nas tješi pokazujući da je on gospodar i neba (može uskrisiti) i zemlje (može umnožiti kruh) i da se ne trebamo uznemiravati oko svojih potreba ne trebamo se plašiti da će nam nešto nedostajati, nego izabrati onaj najvažniji dio, njegovu riječ i slijeđenje njegova puta…
Mi ne trebamo Krista braniti tako da se deremo na one koji ga napadaju, on je Bog i može to riješiti i prije žetve, ali neće… Mi ga samo trebamo slijediti… I u životu i u smrti…
Doista, tko ima uši neka čuje.
Izvor: frendica.online
Photo: pixabay
