Jedna od najsvjetlijih žena u povijesti svijeta je ona koju danas slavimo: sveta Veronika, hrabra žena koja je Isusu u najtežim trenucima života kada su ga se svi odrekli hrabro pružila rubac da obriše svoje popljuvano i izranjeno lice. Time je Gospodin na svom preteškom križnom putu osim fizičke dobio i duhovnu utjehu čina ljubavi iz ruku mlade Izraelke.
Veronikin rubac čuva se u kapucinskom samostanu Manoppello u Italiji, a na njemu su čudesno zabilježene crte Isusova lica. Papa Benedikt XVI. bio je prvi poglavar Crkve koji je posjetio taj samostan i kleknuo pred relikvijom.
Rubac je veličine 17 x 24 centimetra, a prema legendi, hrabra Židovka imenom Veronika obrisala je Isusu čelo dok je na leđima nosio težak križ ulicama Jeruzalema do mjesta smaknuća Golgote, Lubanjskog mjesta.
Veronika se ne spominje u Bibliji već u apokrifnom spisu o Kristovu životu: Djela Pilatova. U Italiji Veronikin rubac štuju od 12. stoljeća. Za rubac mnogi smatraju da se samo od pogleda na njega može ozdraviti, a u svim se vremenima smatralo čudesnim što se Kristovo lice može vidjeti samo pod određenim kutovima.
Rubac se do 1608. nalazio u Vatikanu, ali je nestao. Legenda kaže da ju je žena jednog vojnika prodala plemiću u zamjenu za slobodu svog muža, a plemić je platno potom darovao kapucinima.
Diveći se vjeri Hrvata katolika spominje ga i veliki Dante u Danteovoj Božanstvenoj komediji: “Ko’ čovjek možda iz Hrvatske, koji/Veroniku nam vidjet došao je/da pred tom slavom starodavnom stoji/zabezeknut, a misli mu se roje:/Gospodine moj, Isukrste Bože,/takvo je dakle bilo lice tvoje?”
Izvor: frendica.hr
