Građani Karlovca po prvi su se put okupili na Hodu za život kako bi slavili ljudsko dostojanstvo od trenutka začeća do prirodne smrti. Okupljenim sudionicima obratila se Nevenka Šoštarić, udomiteljica i volonterka u kući Sv. Josipa udruge Betlehem. Njezin govor prenosimo u cijelosti.
‘Djeca nisu nakupine stanica’
“Danas sam ovdje s vama u ime svih malenih, nezaštićenih, onih koji se ne mogu sami braniti – nerođene djece. I njihovih majki. Život započinje začećem. Srce djeteta u majčinoj utrobi počinje kucati 18. dan nakon začeća. Djeca nisu nakupine stanica kako nas uvjeravaju.
Bavim se apostolatom za život 20 godina i 10 god sam udomiteljica. U našem gradu u kući Sv. Josipa udruge Betlehem žive samohrane majke i djeca koja su tu pronašla svoje utočište. U kući su smještene trudnice i majke svih vjeroispovijesti i nacionalnosti.
Svaka trudnica se pri dolasku u kuću osjećala prazno, odbačeno i napušteno od svih: roditelja, mladića, prijatelja. Svi su ih odbacili, jer nisu željeli dijete. Dijete je bilo smetnja i prijetnja roditeljskim ambicijama – da te djevojke završe fakultet, nađu posao i da sve ide onako kako su si oni zamislili. Mladići koji nisu spremni preuzeti odgovornost. Biti muškarci. Štititi svoju ženu i svoje dijete.
>Održan Hod za život u Karlovcu: Spašavajući jedno dijete i majku, spašavamo generacije
Rođenjem djeteta sve se mijenja
Vidjevši tugu u očima majke koja traži našu pomoć, njezin strah, neodlučnost prvo bih je zagrlila i utješila: „Nisi sama, tu smo, uz tebe, u svemu što treba tebi i djetetu.“
Rođenjem djeteta sve se mijenja. Vraća se radost na majčino lice i u njeno srce. To djetešce ispunilo ju je ljubavlju i toplinom.
Kada bi primila dijete nakon poroda u svoje ruke, pomislila bih koliko li se ljudi borilo da se ovo divno stvorenje ne rodi. Spašavajući jedno dijete i njegovu majku, spašene su generacije koje dolaze. Dijete koje je prvo spašeno u našem gradu danas ima 20 godina.
Iskustvo majke Ane
U sjećanja mi dolaze dvije mlade žene. Naša trudnica Ana došla je s 20 godina u kuću, u ranoj trudnoći. Njeni roditelji nisu odmah znali za trudnoću. Kasnije, kad su doznali, nisu se mogli nositi s činjenicom da je Ana trudna. Nisu to mogli prihvatiti. Imali su druge planove za nju. U kojima nije bilo mjesta za njihovu unuku.
Ana je čvrsto stala u obranu svoga djeteta. Svima se suprotstavila. Hrabra kao lavica. Kao prava majka. Nije željela učiniti taj teški čin nasilja nad svojim djetetom znajući da to nosi teške rane i na duši majke. Rodila je prekrasnu djevojčicu. Završila je školu koju je upisala.
Pri odlasku iz kuće Sv. Josipa upoznala je muškarca koji je danas njen suprug. Žive u kršćanskom braku, imaju četvero djece. Ana je shvatila da je dobila novi život, novu priliku i da se ništa ne može mjeriti s poljupcem i zagrljajem djeteta.
Dijete je uvijek dar i blagoslov
Antonija nam je došla iz jednog malog mjesta naše lijepe domovine. Imala je 21 godinu. Nazvala nas je i zatražila pomoć. Rekla je da je roditelji prisiljavaju na pobačaj, jer misle da je mlada i ne može sama odgojiti dijete. Njezin dečko nije želio dijete. Došla je kod nas i tu se sklonila.
Njeni roditelji u svom su mjestu bili poznati, imućni. Vršili su veliki pritisak na nju, sve do trenutka kad više nije mogla pobaciti njihovog unuka. Na koncu su prihvatili i nju i dijete.
Danas je Antonija sretna majka dječaka koji ima sedamnaest godina. Završila je školu. Radi pomažući drugima da pronađu svoj put. Trudnoća nije prepreka. Dijete je uvijek dar i blagoslov.
Svaka majka je kraljica
Svaka majka je kraljica. Sa djetetom nisi sama bez obzira na probleme koje je u nekom trenutku trudnoća izazvala. Ljubav djeteta sve nadoknađuje. Ona je melem na svaku ranu koju dobivamo živeći ovaj život.
Iz života ovih majki možemo vidjeti da trudnoća ne unazađuje ženu nego joj pruža priliku da ostvari ljubav koju ima u sebi. Ta je borba dragocjena i prevažna. I vi, koji ste danas tu u Karlovcu došli javno podržati pravo na život svakog čovjeka od začeća – dio ste te borbe.
Svi smo pozvani na velika djela.
Sretna sam i zahvalna na poslanju koje mi je dao dragi Bog. Za povlasticu da kroz rad s trudnicama, majkama i njihovom djecom naučim što je ljubav, žrtva i davanje sebe drugima. Najviše me raduje spoznaja da u ovom našem gradu žive, rastu i školuju se djeca koja su trebala biti usmrćena. Hvala za svaki život spašenog djeteta i majke. Budimo oni koji štite život te donose radost i mir, birajući život, a ne smrt.
Izaberi život! I majku i dijete!”
Izvor: frendica.online
Photo: fah, narod.hr
