U subotu24.05.2025. održao se peti Hod za život u Zadru. Njegova koordinatorica, bivša novinarka i majka dvoje djece, Ana-Marija Buntić, za Narod.hr podijelila je svoju osobnu priču.
Otkrila nam je tko je ona, kako izgleda njena svakodnevica i zašto je prihvatila ulogu koordinatorice Hoda za život.
Tko je Ana-Marija Buntić?
Zovem se Ana-Marija Buntić. Rođena sam i odrasla u Širokom Brijegu (BiH). Novinarstvo sam diplomirala na Sveučilištu u Mostaru i kao radijska voditeljica radila sam 12 godina na Radiopostaji Mir Međugorje. Udana sam i majka dvoje djece. Nakon rođenja prvog djeteta odlučila sam napustiti svoj posao i posvetiti se obitelji. Zadnjih pet godina s obitelji živim u Hrvatskoj, od čega zadnje tri godine u Zadru.
Kako izgleda jedan dan u Vašoj obitelji? Kako najradije provodite vrijeme?
Kao kućanici dani su mi izazovni i dinamični. Intenzivan obiteljski život prožet je zajedničkim i pojedinačnim usponima i padovima, učenjem, poučavanjem, slušanjem, ponavljanjem, smijehom, suzom, pjesmom, šutnjom…. Volimo zajedničke šetnje, prirodu, nove recepte, Hercegovinu, Jadransko more i putovanja. S djecom mi je posebno zadovoljstvo upoznavati svece Rimokatoličke Crkve i tako podsjetiti sebe na svoj konačni cilj i usmjeriti djecu ka istom.
>Najava Hoda za život u Zadru: Poruka da pobačajem žena sebe emancipira je – manipulacija”
Koordinatorica ste Hoda za život u Zadru. Možete li nam opisati kako je došlo do toga?
Početkom 2024. godine ponuđeno mi je volontiranje u udruzi U ime obitelji u sklopu Hoda za život u Zadru. Misleći kako ću teško naći vrijeme čak i za podjelu balona ili majica na Hodu, ali i sa željom da dadnem svoj mali doprinos u zaštiti nerođene djece, nemalo sam se iznenadila kada sam saznala da je zapravo Udruga u potrazi za koordinatorom Hoda u Zadru. Unatoč tomu što se ranije nisam okušala u organizaciji projekata takve vrste i što sam i bez volontiranja bila svakodnevno u „borbi“ s vremenom, odlučila sam ući u tu priču.
Naime, volim pomicati vlastite granice (barem u nekim segmentima svoga života). A, osim toga, radi se o nečemu što se tiče i mene i moje obitelji. Jer, i mi smo dio društva u kojem se promiče pobačaj kao nešto normalno, društva u kojem je pobačaj legaliziran. Ali, to nije ono što mi podržavamo i ne želimo društvo u kojemu će se širiti kultura smrti. Samim time smo odgovorni dati svoj doprinos, podići glas, učiniti koliko možemo da stvari krenu snažnije u drugom pravcu.
Koraci koji su slijedili nisu bili ni jednostavni ni lagani za mene. Više puta sam pomislila „Što mi bi?!“, ali vrlo brzo bih si predočila tolike hrvatske bolnice u kojima se vrše pobačaji, te izgubljene i zbunjene trudnice koje se pod različitim pritiscima i manipulacijama odlučuju na usmrćivanje vlastitog djeteta… Muž mi je u svemu, pa tako i u ovome, velika podrška. Znam kazati da volontira više od mene u Hodu za život. A u dvoje je sve lakše.
Što Vam u životu predstavlja volontiranje i kako je biti koordinatorica jednog ovakvog događaja?
Kao koordinatorica imala sam priliku proširiti i krug poznanstava u Zadru, u kojem sam u to vrijeme živjela nešto malo manje od dvije godine. Ali i vidjeti kako „diše“, ne samo Zadar, nego, vjerujem i cijela Hrvatska po pitanju pobačaja. Na tom putu bilo je naravno i razočaranja, ali više od tog bila sam ganuta otvorenosti i veličinom ljudskih srca.
Mislim da je današnji čovjek ovisan o vlastitoj ugodnosti. I unatoč tomu što vidi vrijednost u zalaganju za neko dobro, nije spreman izaći iz svoje komfor zone i tako propušta priliku učiniti ovaj svijet boljim i sigurnijim mjestom za život. Ali, netko jednom reče: „Ne postoji propuštena prilika. Iskoristit će je netko drugi ako nećeš ti!“ Tako su priliku za volontiranje i organiziranje Hoda u Zadru iskoristili mnogi Zadrani. To su ljudi koji su bili spremni dati dio svoga vremena, znanja i priskočiti u pomoć onda kada je bilo potrebno. A bez njih ne bi ostvarili Hod za život, jer mnoštvo je detalja koje treba pokriti da bi mozaik bio potpun.
Mislila sam da ću ulogu koordinatorice odigrati samo tu jednu godinu. Uz obiteljske obveze bilo je to poprilično zahtjevno s obzirom na to da sam prvi put u toj ulozi. Trebalo je truda više nego što sam mislila. Ali, tijekom samog Hoda koji je održan 1. lipnja 2024., a koji je ujedno bio i moj prvi Hod za život na kojemu sam sudjelovala, bilo mi je posebno lijepo vidjeti okupljeno mnoštvo u radosti i pjesmi, s transparentima koji slave i brane život. I onda se dogodilo ono što se dogodi većini majki nakon poroda; zaboravi na porođajne boli i poželi još jedno dijete…
Tako da sam koordinatorica Hoda za život, obitelj i Hrvatsku u Zadru i drugu godinu za redom. Sve je spremno i radujem se slavlju života sa Zadranima!
Izvor: frendica.online
Photo: hodzazivot.hr
