Tilda Swinton, škotska glumica, dobitnica je Zlatnog medvjeda za životno djelo. U četvrtak 13.2.2025. otvoren je 75. međunarodni filmski festival u Berlinu – Berlinale.
Direktorica festivala Tricia Tuttle i predsjednik žirija Todd Haynes otvorili su Berlinale. Tijekom svečanog otvaranja predstavili su međunarodni žiri i dodijelili počasni Zlatni medvjed Tildi Swinton. Večer otvorenja je vodila Désirée Nosbusch.
‘Mislim da ima jako malo ljudi iz filmskog svijeta koji su više povezani s Berlinom nego Tilda Swinton’, rekao je režiser Edward Berger u svom govoru.
Nakon dodjele Zlatnog medvjeda za životno djelo, van kategorije, prikazan je film Das Licht (Svjetlo) njemačkog režisera Toma Tykwera.
Tilda Swinton
Katherine Matilda Swinton (rođena 5. studenog 1960.) kći je Judith Balfour i Sir Johna Swintona lairda Kimmerghame Housea . Ima tri brata.
Njezin otac je bio umirovljeni general-bojnik u britanskoj vojsci i bio je lord poručnik Berwickshirea od 1989. do 2000. Majka joj je bila Australka. Swintonovi su drevna škotska obitelj čiji članovi mogu pratiti svoju lozu do 9. stoljeća. Swinton za sebe kaže da je prije svega Škot.
Swinton je pohađala tri nezavisne škole : Queen’s Gate School u Londonu, West Heath Girls’ School i Fettes College nakratko. West Heath je bio internat, u kojem je u istom razredu bila sa Lady Diane Spencer, princezom od Walesa, s kojom je bila prijateljica.
Kao odrasla osoba, Swinton je govorila protiv internata, navodeći da je West Heath bio “vrlo usamljeno i izolirano okruženje” i da ona misli da su internati “vrlo okrutno okruženje u kojem se odrasta i ne osjećam da djeca imaju koristi od takve vrste obrazovanja. Djeca trebaju svoje roditelje i ljubav koju roditelji mogu pružiti.”
Prije studija, dvije godine je provela u Južnoj Africi i Keniji kao volonter.
Godine 1983. Swinton je diplomirala društvene i političke znanosti u New Hallu na Sveučilištu u Cambridgeu . Dok je bila na Cambridgeu, pridružila se Komunističkoj partiji a kasnije Škotskoj socijalističkoj stranci.
Od 1989 – 2003 bila je u braku s Johnom Byrneom , škotskim umjetnikom i dramatičarom. Imaju dvojicu sinova, blizance Honora i Xaviera. Od 2004 je u vezi sa Sandrom Koppom , njemačkim slikarom.
Karijera
Poznata je po tumačenju ekscentričnih i zagonetnih likova, često radeći s autorskim redateljima. Dobila je razna priznanja , uključujući nagradu Akademije i filmsku nagradu Britanske akademije, kao i nominacije za četiri nagrade Zlatni globus . Godine 2020. The New York Times ju je uvrstio među najveće glumice 21. stoljeća.
Swinton se pridružio Royal Shakespeare Company 1984., pojavljujući se u Mjera za mjeru . Također je radila s Traverse Theatre u Edinburghu, glumeći u Mann ist Mann Manfreda Kargea 1987.
Na televiziji se pojavila kao Julia u mini-seriji Zastrozzi: A Romance iz 1986. temeljenoj na gotičkom romanu Percyja Bysshea Shelleyja . Njezin prvi film bio je Caravaggio iz 1986. u režiji Dereka Jarmana . Godine 1987. Swinton je glumila zajedno s Billom Patersonom u filmu Petera Wollena Friendship ‘s Death , glumila je ženskog izvanzemaljskog robota u mirovnoj misiji na Zemlji.
Godine 1988. Swinton je bio član žirija na 38. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu .
Swinton je nastavila glumiti u nekoliko Jarmanovih filmova, uključujući The Last of England (1987), War Requiem (1989) uz Laurencea Oliviera , i Edward II (1991), za koji je osvojila Volpi Cup za najbolju glumicu na Venecijanskom filmskom festivalu 1991. godine. Nastupila je u umjetničkom performansu Volcano Saga Joan Jonas 1989. 28-minutni videoumjetnički rad temelji se na islandskoj Laxdæla sagi iz 13. stoljeća i govori mitološku priču o mladoj ženi čiji snovi govore o budućnosti.
Izvor: frendica.online
Photo: epa
