Bezbrojni sveci i znanstvenici napisali su nepregledan niz knjiga, propovijedi i rasprava o povezanosti između molitve, ozdravljenja, bolesti, patnje i smrti.
Postati roditelj znači otvoriti vrata jednog novog svijeta, otvoriti nove radosti, nove probleme i pitanja s kojima se čovjek do tada nije susretao niti je o njima, najčešće, razmišljao.
Razgovor o smrti s malim djetetom jedno je od takvih novih iskustava koje za mnoge roditelje i djecu može biti iznimno teško i stresno.
Slično smatra i otac Robert McTeigue, SJ, profesor teologije i filozofije koji je za Aleteiu napisao tekst sa savjetima upućenim roditeljima, kako s djecom razgovarati o patnji, bolesti i smrti, piše bitno.net
“Bezbrojni sveci i znanstvenici napisali su nepregledan niz knjiga, propovijedi i rasprava o povezanosti između molitve, ozdravljenja, bolesti, patnje i smrti. Osobno sam o tome držao predavanja na sveučilištima. I opet, siguran sam da dobro obrazložena objašnjenja, dopunjena dijagramima, fusnotama i bibliografijom neće pomoći djeci za koje su njihovi roditelji, moji prijatelji, zabrinuti. Što napraviti?” pita se o. McTeigue u tekstu.
Kao odgovor, roditeljima je ponudio devet smjernica kako s djecom razgovarati o žalosti, gubitku, razočaranju i molitvi.
9 smjernica kako razgovarati o smrti
1. Bog nam uvijek daje ono najbolje od sebe, no mi to ne vidimo i ne razumijemo u svakom trenutku, osobito u teškim vremenima.
2. Bogu vjerujemo jer nas On voli više nego što mi volimo sebe ili jedni druge.
3. Dodajte primjere iz Svetog pisma, života svetaca i svojih vlastitih, kako biste pokazali da vjerovati Bogu može biti teško, no da je Gospodin uvijek vjeran.
4. Nemojte očekivati uspjeh ili da će vas smatrati uvjerljivima, barem ne odmah. Probajte razumjeti da stavljate sjeme koje vjerojatno godinama neće donijeti ploda.
5. Ako ne posadite to sjeme, djeca će bezrazložno patiti, a vjerojatno će razviti iskrivljen pogled na Boga.
6. Ohrabrite ih tako što ćete im reći da je normalno osjećati i izražavati snažne bolne emocije; također, pokažite im da emocije, koje će proći, ne govore cijelu istinu o njima, svijetu ili Bogu.
7. Poučite ih o molitvi za mrtve i općinstvu svetih.
8. Budite primjer. Prakticirajte tjelesna i duhovna djela milosrđa za obitelji i prijatelje koji tuguju i pate. Uključite djecu u obiteljsku krunicu, izražavanju saučešća ili pripremanje obroka.
9. Pobožnost u čast sedam Marijinih žalosti može pomoći roditeljima da djeci ukažu na Marijino povjerenje u Boga.
Don Bosco
O smrti je često svojim dječacima govorio i Don Bosco. U njegovim se zavodima obavljala savršeno dobro pripremljena pobožnost zvana “Vježba sretne smrti”, koja se sastojala od ispovijedi i pričesti na početku svakog mjeseca, koje su se pak obavljale kao da su posljednje u životu.
“Učenici su uvijek bili obaviješteni koji dan prije kako bi se pripravili; jer to se činilo u posebnom raspoloženju, a da bi taj dan doista bio svečan, nakon svete mise dijelila se užina, slatko ili nešto slično, prema okolnostima”, zapisao je don Pietro Ricaldone, četvrti Don Boscov nasljednik.
Kako piše Bruno Ferrero u svojoj knjizi Sretni roditelji – s don Boscovim odgojnim sustavom, Don Bosco je želio da njegovi dječaci misle na smrt, baš zato da bi nadvladali ono tjeskobno i strašno u njoj, a to je u prvom redu grijeh.
Izvor: frendica.online
Photo: pixabay
