Ne postoji siguran objektivan test za potvrdu dijagnoze Parkinsonove bolesti već se u tom smislu oslanja na postojanje tipične kliničke slike i pozitivnog odgovora na liječenje specifičnim lijekovima. U svakodnevnoj kliničkoj praksi uočava se da dio bolesnika i njihovih bližnjih dugo vremena ne obraća pažnju na simptome kao što su tremor i usporenost kretnji, misleći kako se radi o normalnom procesu starenja. Isto tako, sve je više dokaza da se u sklopu Parkinsonove bolesti, osim uobičajenih motoričkih simptoma, javljaju i drugi nemotorički simptomi koji često ostaju neprepoznati, a uzrokuju značajne tegobe u svakodnevnom životu pojedinca.
Stoga je od iznimne važnosti osvijestiti javnost o potrebi pravovremenog uočavanja simptoma zbog kojih treba zatražiti liječničku pomoć kako bi se što ranije utjecalo na bolju kvalitetu života oboljelog od Parkinsonove bolesti.
1. Parkinsonova bolest uzroci
Parkinsonova bolest je poremećaj živčanog sustava koji nastaje primarno kao rezultat gubitka moždanih stanica (neurona) u različitim dijelovima mozga, prvenstveno u substanciji nigri. To područje proizvodi dopamin, kemijski prijenosnik signala u mozgu zaslužen za koordinaciju pokreta. Gubitak dopamina uzrokuje nekontrolirano izbijanje moždanih stanica zbog čega se gubi sposobnost kontrole pokreta.
Prema dosadašnjim spoznajama, smatra se da je Parkinsonova bolest rezultat međudjelovanja genetskih i okolišnih čimbenika. Ipak, nažalost, nije moguće odrediti specifičan uzrok nastanka pojedinačnog slučaja Parkinsonove bolesti. Najveći zasebni rizični čimbenik za Parkinsonovu bolest je uznapredovala životna dob. Ozljede glave i izloženost pesticidima povezane su s povećanim rizikom, dok su pušenje i konzumacija kave povezani sa smanjenim rizikom od nastanka Parkinsonove bolesti.
2. Parkinsonova bolest simptomi
Glavni simptomi u Parkinsonovoj bolesti su motorički, što znači vidljivi poremećaji izvođenja normalnih kretnji. Može se uočiti tremor u mirovanju, a označava nekontrolirane pokrete ekstremiteta uglavnom u mirovanju uz prestanak tijekom izvođenja neke radnje. Osim toga tipična je bradikineza; usporenost kretnje i gubitak spontanih i voljnih pokreta. U sklopu toga kod oboljelog se može uočiti smanjena ekspresija lica, usporen, monoton govor, usporen hod sitnim koracima uz oskudne sukretnje rukama. Neuobičajena ukočenost ekstremiteta ili dijela tijela naziva se rigor uslijed čega su ektremiteti i cijelo tijelo teže pokretni, stav bolesnika je pognut, otežano se ustaje iz sjedećeg položaja. U Parkinsonovoj bolesti može se javiti i posturalna nestabilnost, odnosno poteškoće održavanja ravnoteže i smetnje koordinacije.
Liječnici uz navedene osnovne simptome, sve više prepoznaju prisutnost i djelovanje drugih simptoma u Parkinsonovoj bolesti koji se nazivaju “ne-motorički simptomi”. Sastavni su dio Parkinsonove bolesti, mogu se javiti i prije samih motoričkih simptoma bolesti, pogoršavaju se progresijom bolesti, a mogu značajno utjecati na kvalitetu života oboljelog od Parkinsonove bolesti. Uključuju poremećaje raspoloženja i kognicije (npr. gubitak interesa za okolinu i aktivnost, tjeskoba, depresivnost, poremećaj pažnje, pamćenja), poremećaj spavanja (nesanica, pospanost, poremećaj ponašanja tijekom spavanja, nemir u nogama), gastrointestinalne smetnje (poteškoće gutanja, opstipacija), neobjašnjivi difuzni bolovi, gubitak osjeta njuha.
Početak simptoma Parkinsonove bolesti je obično asimetričan na jednom udu, najčešće na ruci. Simptomi bolesti postupno zahvaćaju i drugi ud iste strane tijela, a kasnije i udove druge polovice tijela. Izvođenje brzih pokreta je poremećeno, pri pisanju izražena je mikrografija (pisanje sitnim slovima). Poremećaji u hodu i držanju također su karakteristični za Parkinsonovu bolest. Poteškoće pri ustajanju iz sjedećeg položaja, teškoće u započinjanju hoda, uz pognuto držanje tijela, te hod sitnim koracima, ponekad uz ubrzanje sve sitnijim koracima (festinacija). Blokiranje kretnji (freezing) odgovara prolaznoj nemogućnosti kretanja. Obično nastupa pri pokušaju započinjanja kretnji, pri okretanju ili približavanju cilju, prelasku ulice i sl. Bolesnik ima osjećaj kao da su se cipele »zalijepile« za pod. Ti simptomi nastupaju u kasnijoj fazi bolesti. Festinacija, gubitak posturalnih refleksa i blokiranje kretnji uzroci su čestih padova bolesnika s uznapredovalom Parkinsonovom bolesti.
Kada posumnjati na Parkinsonovu bolest?
Ukoliko primjetite neki od prethodnih promjena nejasnog uzroka, konzultirajte liječnika neurologa koji se bavi poremećajima pokreta.
U nastavku nalazi se kratki test koji može uputiti na postojanje parkinsonizma (specifičnog poremećaja koji se vidi i u Parkinsonovoj bolesti).
Ukoliko odgovorite pozitivno na nekoliko od sljedećih pitanja, posjetite neurologa koji se bavi poremećajima pokreta.
1. Primjećujete li usporenje pri izvođenju svakodnevnih uobičajenih aktivnosti?
2. Pišete li u zadnje vrijeme sitnijim slovima?
3. Je li Vam govor postao prigušeniji i sporiji?
4. Postoje li poteškoće ustajanja iz sjedećeg položaja?
5. Tresu li Vam se usne, šaka, ruka i/ili noga?
6. Primjećujete li više ukočenosti?
7. Postoje li poteškoće pri zakopčavanju dugmadi ili oblačenju?
8. Vučete li noge pri hodu i/ili hodate sitnijim koracima?
9. Imate li osjećaj da se noge “zalijepe za podlogu” prilikom hoda ili okretanja?
10. Primjećujete li odsutnost njihanja ruke prilikom hodanja?
11. Imate li problem s održavanjem ravnoteže?
12. Primjećuje li se nepravilan pognut položaj tijela?
3. Parkinsonova bolest liječenje
Danas se liječenje Parkinsonove bolesti temelji na smanjenju utjecaja simptoma, no ne i na progresiju bolesti. Ipak, pravovremeni početak uzimanja lijekova poboljšava kvalitetu života i tijekom prvih godina bolesti zadovoljavajuće se kontroliraju simptomi bolesti. Napredovanjem bolesti, potrebno je uzimati više lijekova, prilagoditi doziranje kako bi se postigao što bolji simptomatski učinak.
Oboljeli od Parkinsonove bolesti i njegov neurolog trebaju zajednički odlučiti kada započeti liječenje i kojim lijekom. Također morate biti svijesni da je ponekad odluka o tome koja je terapija najbolja za oboljelog proces pokušaja i pogrešaka.
Radi se u kroničnoj bolesti s dugotrajnim, u kasnijem tijeku, i znatno otežanim liječenjem, kao posljedica slabijeg djelovanja lijekova i neželjenih posljedica samih lijekova. Potrebno je redovito uzimati lijekove prema preporuci neurologa. Poželjno je pratiti stanje bolesnika i zapisivati podatke o tome koliko dugo djeluju lijekovi, kada se od početka uzimanja lijeka tijekom dana javljaju diskinezije, nakon koliko vremena se simptomi pogoršaju. Upravo s tim ciljem bolesnik će voditi dnevnik simptoma bolesti dan od strane neurologa što može znatno pomoći u daljnjem planiranju liječenja. Potrebna je suradnja s neurologom i u smislu prijave neželjenog djelovanja antiparkinsonika (pojava mučnine, oteklina potkoljenica, niski krvni tlak, pospanost, halucinacije, poremećaj ponašanja i ostalo). Ukoliko se primijeti depresivno, bezvoljno stanje, poremećaj mokrenja, opstipacija, smetnje pri spavanju, svakako to treba spomenuti prilikom posjeta neurologu. O tome ovisi daljnja prilagodba terapija i odluka o mogućnostima liječenja drugih nemotoričkih simptoma bolesti.
U liječenju uznapredovale Parkinsonove bolesti, kada se simptomi bolesti ne mogu zadovoljavajuće kontrolirati oralnom terapijom, u obzir dolaze i druge metode liječenja uključujući duboku moždanu stimulaciju i infuzijsko liječenje.
Pri dubokoj moždanoj stimulaciji (DBS), tanka elektroda postavlja se u mozak čime se utječe na poremećene moždane funkcijske krugove. Duboka moždana stimulacija kod liječenja Parkinsonove bolesti poboljšava simptome usporenosti, tremora i ukočenosti uz mogućnost redukcije uzimanja oralnih lijekova, te dolazi do smanjenja pojave diskinezija. U konačnici bolesnik ima bolju kvalitetu života. Za razliku od ostalih kirurgija, DBS ne oštećuje moždano tkivo, stoga je procedura reverzibilna.
Odgađanje pregleda i ignoriranje simptoma mogu značajno utjecati na kvalitetu života.
Ostali oblici liječenja
uključuju fizikalnu terapiju, psihološku pomoć, logopedsku terapiju. Fizikalna terapija pomaže oboljelima da ostanu aktivni, pokretni te poboljšava sposobnost održavanja ravnoteže i motoričku koordinaciju. Osim povoljnog utjecaja na motoričke simptome bolesti, može utjecati i na neke ne motoričke simptome, poboljšati psihičko zdravlje i smanjiti probleme spavanja. Logopedska terapija može pomoći pri poteškoćama govora i time unaprijediti kvalitetu života. U smislu liječenja depresije i anksioznosti uz terapiju lijekovima, važnu ulogu ima psihoterapija.
Simptome Parkinsonove bolesti danas je moguće zadovoljavajuće kontrolirati. Važno je imati povjerenja u izabranog neurologa, zajednički surađivati u planiranju liječenja i praćenju bolesti. U tom slučaju neće izostati terapijski učinak, a time i Vaše zadovoljstvo. Pravilnim i pravodobnim liječenjem (uključujući oralno, infuzijsko i operativno) moguće je održati odličnu kvalitetu života što mogu potvrditi i svojim iskustvom liječenja oboljelih od Parkinsonove bolesti. Obratite nam se s punim povjerenjem!, poručuju iz bolnice Sveta Katarina.
Izvor: frendica.online
Photo: istock by getty images
