Dječja kolica, najsličnija današnjima, nastala su prije 300-tinjak godina. Prvi su ih koristili aristokrati i bogataši. Danas su dječja kolica neizostavna stvar za sve roditelje.
Prije stvaranja kolica, bebe su nosili u maramama zamotanim oko majke (na leđima ili sprijeda) ili u košarama. Postoji nekolicina crteža i zapisa o malim dvokolicama koje su vukle životinje. Njihova namjena je bio prijenos stvari. Međutim, veća djeca su se znala u igri sjedati u njih.
Prva dječja kolica nisu se gurala
Prva dječja kolica napravio je William Kent engleski krajobrazni arhitekt, slikar i dizajner. 1733. godine za Vojvodu od Devonshire III izradio je kolica u obliku školjke. Bila su vrlo kičasta, sa zakrivljenim vrhom sprijeda i izrađena od pruća. Imala su dugačke pojaseve u obliku zmije koji su bili pričvršćeni za životinje (poput konjske zaprege ili psećih zaprega). Dizajni zmija nalazio se na nekoliko mjesta. Zmija je bila dio devonshireskog grba.
Nazvana su Chatsworth Serpent Pram i privukla su veliku pozornosti. Zbog cijene i zahtjevnog dizajna izrađeno je samo nekoliko komada.
Kolica se nisu gurala. Nisu imala ručku kojom bi dadilja ili roditelji mogli upravljati kolicima. Ideja je bila da ih vuku pas ili koza. To je u ono vrijeme bilo uobičajeno. I djecu predsjednika Harrisona koza je vukla u kolicima po travnjaku Bijele kuće.
Tijekom 18. stoljeća dječja kolica bila su statusni simbol bogatstva. Bila su nedostupna većini ljudi zbog cijene.
Prva kolica koja su se gurala
Charles Burton (SAD) dizajnirao je 1848. godine prva dječja kolica koja su se gurala. Kolica s tri kotača (kasnije i varijantu s četiri kotača) bila su prilično jednostavna. Sjedalo je bilo tapecirano. Izgledala su udobno.
Reklame za dječja kolica bile su pomalo smiješne. Prikazivale su dadilju koja gura kolica a na glavi nosi nešto kao veliki baldahin koji štiti dijete od vremenskih nepogoda.
Tada se još nisu dosjetili staviti krov na kolica.
Kroz godine su dječja kolica unapređivana. Mijenjala su izgled i formu. Postajala su sve udobnija za djecu te jednostavnija i jeftinija za izradu. Za izradu većine kolica korištene su, okrugle ili ovalne, pletene košare. Košare bi se uglavile na metalnu strukturu sa kotačima.
Prvi patent za dječja kolica
William Richardson je 1889. prijavio prvi patent za dizajn dječjih kolica. Novitet njegovog dizajna je bio ovjes na opruzi, kišobran krov, košara je imala oblik kolijevke koja se okretala za 180 stupnjeva. Kotači su se okretali neovisno (kao pomoć pri skretanju). Zbog dugoljaste košare, djeca su mogla ne samo sjediti, već i ležati. To ih je učinilo pogodnima i za male bebe.
Smiješni citat iz patentne prijave ukazuje na zabrinutost zbog košare koja se slobodno vrti. Richardson je smatrao da će mogućnost višekratnog okretanja biti previše primamljiva. To ga je motiviralo da upotrijebi graničnik koji je dopuštao rotaciju za samo 180 stupnjeva (tako se nisu mogla potpuno okrenuti).
Pogledajte interesantne modele dječjih kolica iz 19. stoljeća
Možda se nekih sjećate iz djetinjstva, 20. stoljeće
Široka uporaba dječjih kolica olakšala je izlazak sa djecom mnogim mamama. Mogle su šetati sa svojim bebama, odnosno obavljati poslove bez djece na rukama. Odlazak u kupovinu je postao lakši. Stvari su mogle objesiti na kolica ili spremiti u košaru ispod njih.
Sa kolicima, zbog njihove veličine, nisu mogle u autobus. Pogledajte kako je to bilo riješeno na Novom Zelandu, davne 1950.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Izvor: frendica.online
Photo: wikipedia, instegram, pixabay, presidental pet museum, mommyhood, snimka zaslona
