Hodanje za svako dijete počinje u različitoj dobi, ali ono po čemu se djeca ne razlikuju jest da će svako od njih bezbroj puta pokušati ustati iz sjedećeg položaja te se vratiti na pod ili pasti. Jednostavno, hodanje se uči po načelu pokušaja i pogrešaka, navodi psychologyinaction.org.
Sva djeca koja se zdravo razvijaju sjede, pužu, dižu se i padaju, ali i pokušavaju hodati. Iako se često bojimo da će se ozlijediti, morate znati da su djeca spremna podnijeti sve što treba u procesu učenja hodanja. Tijelo djece je gipkije nego što mislite, a uz sve što smo naveli i mišići im postaju sve čvršći. Zato pazite da se ne ponašate previše zaštitnički i pustite dijete da uči.
Neka dijete bude samo odgovorno za svoje postupke
Naučite dijete da preuzme odgovornost za svoje postupke. Ako se samo popelo, ustalo ili sjelo, neka se samo vrati u prethodni položaj. Ukoliko dijete trčite zaštititi svaki put kada ono ustane, dijete će dobiti poruku da ste odgovorni za njegovu sigurnost pa će biti bezbrižno i očekivati pomoć i kada nešto može napraviti samo. Ujedno je takvo ponašanje uzrok nezgoda koje se događaju u blizini roditelja jer oni ne stignu reagirati.
Nisu padovi ništa loše
Dijete koje roditelji ne prezaštićuju, tj. koje je naviklo na padove, nauči se oslanjati samo na sebe. Baš zato djeca padaju na bok ili guzu. Teške padove s posljedicama najčešće doživljavaju djeca koja nemaju iskustva s padovima. Važno je da dijete nauči samostalno vladati svojim tijelom. Nemojte ga sprječavati u tome.
Ljubav neka bude prisutna
Svi vole svoju djecu, no ne treba ga žaliti kada padne, jer tužan izraz na vašem licu rasplakat će i dijete s najjačim karakterom. Više ga plaše vaše reakcije nego pad. Budite poticajni i nasmiješeni, ali nemojte se rugati djetetu kad padne i ne ignorirajte djetetovu bol ako želi utjehu. Zagrlite ga, potaknite da pokuša opet i pretvorite sve u zabavu.
Što kada istraživanje prestane?
Ima djece koja nakon padova prestanu s istraživanjem stajanja, a to znači da još nije spremno za to. Kada dođe vrijeme za to, dijete će se sa sigurnošću popeti u stojeći položaj i spustiti se dolje.
Kako biste dijete naučili odgovornosti udaljite se od njega u ključnom trenutku, neka zna da ga nećete uvijek uhvatiti. Naravno, to ne znači da nećete paziti na dijete, upozorite ga da se čvrsto drži, možda će plakati i moliti pomoć, ali će se čvrsto držati. Neka doživi to, a onda mu pokažite kako da se spusti samo.
Nema ništa loše u tome da dijete neke stvari nauči samo. To ne znači da ga manje volite, nego da se mora osamostaliti, a počne li tako učiti od najranije dobi, bit će mu lakše kada bude starije. Zaštitite svoje dijete, ali nemojte pretjerivati.
Izvor: frendica.hr
