Tornjak – predivan, autohtoni pas, čuvar stada i obitelji

T

Tornjak je pas čuvar. U planinama i ruralnim područjima tornjak čuva stada, u gradovima – obitelj. Evo nekih zanimljivosti o ovoj hrvatskoj pasmini.

Tornjak: povijest pasmine

Hrvatski kinološki savez kao važne povijesne datumi za pasminu ističe 1067. i 1374. godine.

Pisani dokumenti iz tih razdoblja spominju bosansko-hercegovačko-hrvatsku pasminu prvi put.
Istraživanje o njihovoj prisutnosti kroz povijest i u novije doba te sustavno spašavanje od izumiranja započeli su istovremeno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini oko 1972. godine, a kontinuirani čistokrvni uzgoj počeo je 1978. Zahvaljujući tome ova pasmina održala se do danas.

Fizički izgled

Tornjak velik dugodlaki pas s kratkom dlakom na licu i nogama. Pokrovna dlaka je duga, debela, gruba i ravna. Dlaka je osobito duga na gornjoj strani sapi, na ramenima i leđima može biti i blago valovita.
Tornjak je u pravilu višebojan s jasnim oznakama raznih homogenih boja. Dominantna temeljna boja je obično bijela. Mogući su i psi s crnim plaštom i bijelim oznakama. Najčešće oko vrata, na glavi i na nogama.
Također ima i gotovo bijelih pasa s malim ‘mrljama’.

Karakter pasmine

Svaki vlasnik tornjaka reći će vam kako je riječ o prijateljski raspoloženom i staloženom psu koji obožava djecu. Istovremeno, koliko god miroljubivu narav imao, tornjak je prije svega pas čuvar stada. Stoga ova pasmina ima određenu dozu agresivnosti. U gradskim sredinama, tornjak će čuati obitelj. Prema članovima obitelji ponašat će se vrlo zaštitnički. Tornjaci su nježni i emotivni s članovima obitelji, također druželjubivi i tolerantni prema strancima ako su od malena ispravno socijalizirani, čak i prema nepoznatom djetetu koje im se vješa oko vrata.

Tornjak je teritorijalan pas

Tornjaci su veliki, snažni, teritorijalni, samouvjereni i u određenoj mjeri neovisni psi. Postaju znatiželjni i djeluju obrambeno ako se na području koje smatraju svojim događaj nešto novo. Ako procijene da je njihovo stado/obitelj ugroženo, prelaze u napad.

Zbog svih tih karakteristika tornjaci se smatraju najboljim izborom za čuvanje stada, posebice u područjima gdje postoji opasnost od upadica divljih kanida i drugih divljih predatora. povijesna mjesta uzgoja tornjaka u BiH su u Mokroj mlaki na Blidinju te u Rami.

Tornjak – što vlasnici trebaju znati

Potencijalni vlasnici trebaju znati da tornjak ima urođene čuvarske instinkte, I da zbog teritorijalnosti pasmine, tornjak zahtijeva dosljednost u odgoju i autoritet vlasnika. Kod odraslih pasa uvijek postoji određena doza agresivnosti.

Kinološki klub Tornjak Zagreb navodi kako tornjak često ne reagira na tipične naredbe (i očekivanja) poput dođi, sjedi, lezi, k nozi, donesi

Razlog tome nije namjerni neposluh. Pa niti tvrdoglavost. Razlog je što tornjaci ne vide smisao u ispunjavanju takvih, njima banalnih zahtjeva.

Tornjak neće takve zapovijedi priori odbijati. Dapače, brzina kojom su voljni i sposobni usvojiti “teoriju” je dojmljiva, ali su ovi psi skloni mnogo više od drugih pasa sami odlučivati hoće li, kada i što napraviti, pogotovo u punoj zrelosti.

Svatko tko tvrdi da je odgoj tornjaka lagan posao te da čak i period puberteta tornjaci i njihovi vlasnici prođu bez nekih značajnih poteškoća pod 1. ili nikada nije sam odgojio tornjaka i prošao s njime sve njegove faze odrastanja i sazrijevanja pod 2. ili mu je primarni cilj prodaja štenaca i veoma malo mu je stalo do toga što iz godine u godinu raste broj problematičnih tornjaka koji upravo negdje oko 2 ili 3 godine života bivaju odbačeni, ponovno udomljeni ili čak i uspavani.

Potencijalni vlasnik također treba znati da tornjaci puno laju. I da će lavežom reagirati na svaki zvuk u blizini teritorija ( dvorišta) koje čuvaju.

Odlični su čuvari, ali to ne znače da su ‘psi za lanac’ (baš kao niti drugi psi). Naprotiv, potrebno im je puno kretanja i savršeni su za obitelji koje puno vremena provode u prirodi i koje imaju kuću s velikim dvorištem.

Izvor: frendica.hr
Photo: HKS, HBKS