U ovoj teškoj gospodarskoj krizi izazvanoj pandemijom, kada mnogi uz starije i mladi iseljavaju iz svojih obitelji, kada su mnogi ljudi ostali bez posla, kada su mnogi morali obustaviti ili posve zatvorili svoje obrte i druge djelatnosti, te otišli s trbuhom za kruhom u daleki svijet. Kada su mnoge kvalitetne ideje životno važne. Poput ideja gospođe Tuge Tarle o otvorenju Hrvatskog iseljeničkog Muzeja u Rijeci.
Član sam udruge “IPU” Iseljenika, Povratnika i Useljenika. Ovo pišem upravo radi zajedničke razmjene mišljenja i mogućeg daljnjeg kvalitetnog budućeg djelovanja.
Bilo je to negdje oko 1994. godine. Tada je bio stvoren i prvi iseljenički čvrsti portal u Švicarskoj “Croatia ch”, danas je taj portal sve to arhivirao i promijenio svoje značenje u sasvim nešto drugo. Tada smo prvi puta diskutirali u njihovom forumu s gospođom Tugom Tarle o otvaranju vrlo vrijednog i važnog mogućeg projekta. Pod naslovom SIGMA
odnosno ”Hrvatski iseljenički Muzej u Rijeci.
Gospođu Tugu Tarle uz druge preostale posjetitelje na fotografiji upoznao sam tek uživo 2017. godine na pozivu povodom dana otvorenih vrata za iseljeništvo bivše predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, bila je to jedna vrlo lijepa manifestacija, svi zajedno smo se osjećali poput u obitelji.
Razmislimo sada malo, svatko na svoj način, koliko unaprijed se je već tada pozitivno i objektivno razmišljalo o ostvarenju „Muzej Hrvatskog iseljeništva u Rijeci“ od čega nam je na žalost ostala još jedino grupa pod gore navedenom naslovu. U kojoj je admin gospođa Tuga Tarle i gospodin Stjepo Pavlina uz moju moderatorsku malenkost. Gospođa Tuga Tarle je u svom elaborati i nacrtu već puno toga sve gotovo opisala, po čemu bi se Rijeka najbolje prepoznala.
Dodao bi uz sve to, osim domaćih i iseljeničkih, Europskih i Svjetskih migracijskih masovnih kretanja i pomicanja. Rijeka bi se prepoznala i po svojim hrvatskim vrlo društveno
aktivnim radovima, te po svojim različitim programima, društvenim i pojedinačnim nacionalnim kulturnim i sportskim predstavama, hrvatske kulture i baštine.
Zato vjerujem da će Hrvatski iseljenički Muzej u Rijeci biti izgrađen. U nekom drugom mogućem objektu. Onda kada se maknu sa trona bivši jugoslavenski načini razmišljanja i djelovanja. Onda kada okupimo zajedno znanstveni i visoko obrazovani tim radnih ljudi. Iz političkog gospodarskog turističkog, kulturnog i sportskog života. Kojima politika neće biti uvijek na prvom mjestu. Koji će dobre ideje poticati i stražariti nad njima.
Idemo od toga, ako se je gospođa Tuga Tarle mogla boriti preko 20 godina za Hrvatski iseljenički Muzej u Rijeci. Onda smo zaduženi, mi svi zajednički društveno i pojedinačno da se izborimo da on u Rijeci i osvane.
S time bi završio ovaj moj tekst uz nadu i posebno želju, da nam se za budućnost ispune sva politička obećanja, slično i ono obećanje o Ministarstvo iseljenika, povratnika i useljenika, bez kojeg vjerojatno ne možemo za budućnost zajednički društveno ni gospodarski napredovati.
Izvor: frendica.hr
