Najave ograničavanja i ukidanja mjere roditelj odgojitelj od strane nove zagrebačke vlasti ovako je prokomentirala Marija Selak Raspudić čije objave prenosimo u cijelosti:
“Nakon postavljanja šefova najvećeg gradskog poduzeća bez javnog natječaja, dodatnog milijunskog zaduživanja bez temeljite financijske revizije, stigla je najava prvog, za pretpostaviti je onda i najvažnijeg, poteza nove gradske vlasti koji se direktno tiče života građana glavnog grada. A to je ukidanje mjere roditelji odgojitelji! Uz sve loše i kriminalne poteze prošle gradske vlasti, malo je dobrih odluka koje su tako neposredno pomogle zagrebačkim majkama kao što je ova koja je omogućila da izaberu hoće li se satirati na tržištu rada ili raditi ono što mnoge od njih jedino i žele, a to je odgajati svoju djecu. Stoga je opravdano pitanje kome i zašto smeta mjera roditelji odgojitelji? Zar stranci kojoj su puna usta feminizma, ženskih kvota i transparenata da su „žene zakon“, doduše, premda je u realitetu i dalje na čelu cijelog pokreta muškarac? Dok se feminizam godinama bori da se prepozna i nagradi kućanski rad zbog „dvostruke opresije žena“, na poslu i u njihovim domovima, feministkinja Rada Borić brine se da će djeca, ako majke budu koristile tu mjeru, biti uskraćena za socijalizaciju u vrtićima. Jedino ideološko sljepilo socijalističkog mentaliteta u kojem je država sve, a obitelj samo smetnja, može izjaviti da zbog ove mjere pati dječja socijalizacija! Zato su valjda odlično socijalizirane bebe koje su majke primorane ostaviti u jaslicama s nekoliko mjeseci i koje, otrgnute od sigurnog majčinog zagrljaja, uživaju u pokakanim pelenama kao jedno od dvadesetero djece za koje se brine odgojiteljica? Djecu prepustiti institucijama, a majke, naravno, upogoniti u proizvodnju. Gdje smo to ono već vidjeli prije pola stoljeća?
Umjesto da nam date plan izgradnje novih vrtića, sadašnji sustav dodjele vrtićkih mjesta kojih ionako nasušno nedostaje u Zagrebu učinite transparentnim, vama je prvi cilj onemogućiti da majke budu doma sa svojom djecom. Je li vam u toj vašoj ingenioznosti palo na pamet pitati majke što bi one htjele? Zar činjenica da je mjera od njezinog uvođenja praktički eksplodirala od zahtjeva ne pokazuje jasno što im je na srcu? A možemo samo pretpostaviti i koliko je to obitelji potaknulo da se ipak odluče na još jedno dijete. Neke će majke možda radije, iz potrebe ili želje, odustati od te mjere i nastaviti raditi nakon rodiljnog dopusta. I to je u redu. Ono što je ključno je da žene moraju imati izbora jer Zagreb i Hrvatska trebaju djecu, a naše majke glavni grad i državu koji će stvoriti uvjete da ih se ohrabre imati!”
“Zavadi pa svladaj i roditelje i odgojitelje i sve ostale građane
Povodom najave ukidanja mjere roditelji odgojitelji u medijima i na društvenim mrežama pojavili su se različiti argumenti koji oduševljeno brane Tomaševićev potez.
Budući da su mnogi od njih zavodljivi, a ne drže vodu, osvrnut ću se na nekoliko ključnih:
Taktika zavadi pa vladaj. „A koliko je to skupo pokazuje podatak da na vrtiće 35 000 djece grad troši oko 100 milijuna kuna, a za majke ovih 4500 gotovo pola milijarde“, izjavila je Rada Borić za Jutarnji list.Ne znam odakle taj podatak jer je u pitanju značajno veći broj djece jer mjera podrazumijeva da se majka brine za svo troje ili više djece, odnosno da nijedno ne ide u vrtić.
Bivša pročelnica Ureda za demografiju kaže da od primjene mjere roditelj odgojitelj tj. od 8. rujna 2016. do 31. prosinca 2019. ukupan broj djece o kojima brinu roditelji odgojitelji iznosi 16 200 djece, a u 2020. broj djece iznosi 2476 djece. Nema podatka koliko je njih vrtićke dobi, ali pretpostavljam više od 4500.
Stranka na vlasti morala bi to znati.
Drugo, svrha je ove teze posvađati međusobno roditelje koji djecu šalju u vrtić i one koji su odgojitelji da se krenu međusobno razračunavati tko je koliko dobio. Naravno, nije slučajna ni sugestija da su odgojitelji uzeli vrtićima što nije točno jer te dvije stavke uopće nisu međusobno uvjetovane. Dakle, cilj je jasan, umjesto da se vlast natjera da izdvoji više novca i za vrtiće, neka se narod međusobno pokolje.
“U isto vrijeme, gradnja jednog vrtića iznosi 35-40 milijuna, dakle, za novac koji ide majkama odgojiteljicama, može se napraviti 12 ili 13 novih vrtića.“ U čemu je problem s ovom tezom?Stvara se dojam da je riječ o višku novca koji se može tek tako prebaciti i njime izgraditi vrtiće. Međutim i dijete u vrtiću košta grad. Teško je reći koliko točno, ali jedan uvjerljiv izračun kaže (https://pametnaregija.hr/…/Koliko-nas-ko%C5%A1ta-vrtic.pdf) oko 3000 kn mjesečno.
Ako je on točan zaključak je sljedeći: Grad približno jednako košta plaćanje roditelja odgojitelja koliko bi ga koštalo financiranje njegovih dvoje djece u vrtiću. Ako ih je više vrtićke dobi za grad je to možda čak i skuplja varijanta.
Dakle, ako bi se nešto i uštedjelo ukidanjem ove mjere, sigurno je riječ o iznosu koji je daleko manji.
Plus, gradnja vrtića je dug i kompleksan, iako nužan pothvat. Teško je na ovom mjestu dati točan izračun, ali sam sklona pretpostaviti da Bandić nije bio ni približno toliko demografski osviješten kao što se čini, koliko je bio pragmatičan jer je samo ove godine bez vrtića ostalo skoro 3000 djece.
Stoga je pravo pitanje kada bi se ukinula mjera gdje bi uopće sva ta djeca završila jer u vrtićima već sada nema mjesta za sve kojima trebaju. Upravo zato najavljivati ukidanje ove mjere bez razrađenog plana alternativnog rješenja pokazuje da je riječ o ideološki motiviranom potezu, a ne brizi za većinu gradske djece.
“Mališani ostaju doma zbog čega pati njihova socijalizacija“. U višečlanim obiteljima teško može patiti socijalizacija. Također, ona se odvija i u parkovima, druženjima i na brojnim drugim mjestima koja nisu vrtići. Ili, primjerice, djeca koja žive na selu nisu socijalizirana? Mnogo je veći problem što su mnoge majke primorane malu djecu ostaviti u vrtićima, nego hoće li se starija djeca iz višečlanih obitelji socijalizirati.
“Osim toga, na ovaj način vi te majke i očeve definitivno isključujete s tržišta rada jer ako oni provedu sedam godina kod kuće s djecom, tko će ih zaposliti nakon tog vremena?“.Teza da ova mjera dugoročno šteti roditeljima, najčešće majkama, koje se odluče na nju ujedno se i najviše „lajka“ u liberalnim krugovima. U čemu je problem s njom?
Sve da je i tako, valjda možemo dozvoliti majkama da same odluče žele li je koristiti. Valjda im ne trebam ja koja imam manje djece docirati što je najbolje za njih.
Također, ako je u tome problem, može se razmisliti o poticajima za zapošljavanje osoba koje su tu mjeru koristile i drugim načinima koji će im olakšati povratak na tržište rada.
Most je primjerice predlagao uvođenje mjere roditelj odgojitelj i na pola radnog vremena što bi roditeljima odgojiteljima omogućilo i rad i pravo na poludnevni program gradskih vrtića.
“Mjera nije pomogla demografiji“. Stručna služba tvrdi da je nakon uzimanja mjere roditelj odgojitelj u razdoblju od 8. rujna 2016. do 31. prosinca 2020. rođeno ukupno 1 079 djece.Uzgred, službena statistika pokazuje da u Hrvatskoj najčešće pobacuju majke dvoje djece. Dakle upravo je treće ono koje, vjerojatno zbog loše socio-ekonomske situacije, najčešće ne dolazi na svijet.
Možda ovakve ili slične mjere mogu pomoći da se više „trećih“ ipak rodi.
Ima li zlouporaba mjere, vjerojatno da. Ima li boljih rješenja, odnosno može li se mjera unaprijediti i treba li je revidirati, sigurno.
Most je predlagao uvođenje jedinstvenog dječjeg doplatka za svu djecu što je prava demografska mjera, a ne kosi se s principima slobodnog tržišta.
Na kraju, da ne bude zabune, osobno se ne zalažem za to da žene ili muškarci nužno koriste ovu mjeru, nego da imaju što više izbora i pomoći od grada kada krenu putem roditeljstva te poštujem njihovu slobodu da odluče što je najbolje za njih i njihove obitelji.
U konačnici, jedini dugoročni način oporavka mirovinskog i zdravstvenog sustava, ali i održive ekonomije Hrvatske njezina je demografska revitalizacija, što god mi mislili o tome i koliko nam god mjere na tom tragu kratkoročno izgledale kao nepravedno ili bespotrebno rasipanje novaca.
Izvor: frendica.hr
