Možda niste znali da je godine 1935. po Boškoviću nazvan krater Boscovich na Mjesecu. Na mjesecu su krateri još trojice hrvatskih znanstvenika:radi se o Nikoli Tesli, Andriji Mohorovičiću i Leu Brenneru ( pravim imenom Spiridon Gopčević). Boškovićev krater nalazi se u blizini kratera Julija Cezara. Promjera je 46 km, a dubine 1,8 km. Sredinom mu prolazi prepoznatljivi kanal. Čime je Ruđer Bošković zaslužio svjetsku slavu i krater na mjesecu pročitajte u djelu članka koji prenosimo s naroda.hr nastavku:
U 60-im i 70-im godinama prošloga stoljeća otkriveno je da su protoni i neutroni, koje se do tada smatralo elementarnim česticama, sastavljeni od još manjih dijelova koji su nazvani kvark. Kvarkovi nemaju mjerive dimenzije, možemo samo reći da su manji od milijuntog dijela milijarditog dijela centimetra. Ruđer Bošković 1758. tiska svoje najvažnije djelo Teorija prirodne filozofije (lat. Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in natura existentium) u kojoj iznosi tvrdnju da se u temelju građe tvari nalaze točke bez dimenzija, ali obdarene silama. U to doba avangardna i malokome shvatljiva tvrdnja, u naše doba frapantna činjenica da je formulirao teoriju koja objašnjava sve oblike i svojstva tvari u vrijeme kada nije bilo eksperimentalnih sredstava za istraživanje prirode (nije bilo elektronskih mikroskopa, akceleratora, detektora, supersudarivača ili bilo kojih drugih instrumenata kojima bi se eksperimentalno došlo do onoga što je Bošković iznio u Teoriji).
Prvi izračunao spljoštenost Zemlje
Između gradova Rima i Riminija izmjerio je meridijanske stupnjeve te je izradio zemljopisnu kartu Papinske Države. Da bi izveo tu svoju prvu geodetsko-kartografsku ekspediciju morao je poboljšati mjerne instrumente i konstruirati nove. Rezultate mjerenja objavljuje 1755. pod naslovom O znanstvenom putovanju po Papinskoj državi… (lat. De litteraria expeditione per Pontificiam…) uz koje prilaže i zemljovid Papinske države Nova zemljopisna karta Crkvene Države (lat. Nuova carta geografica dello Stato Ecclesiastico). Taj je rad utjecao na kasniju kartografiju i geoznanost. Dobivene meridijanske stupnjeve iskoristio je, zajedno s mjerenjima drugih ekspedicija, da bi izračunao spljošenost Zemlje. Rezultat koji je dobio, koristeći se spravama koje je sam izradio, vrlo je blizu onome što će poslije postati službeni podatak u geodeziji za spljoštenost Zemlje. Prvi je dokazao da Zemlja nije savršena kugla već elipsoid. Također da je nepravilni elipsoid, tj. geoid. Pretpostavio je da je gustoća Zemlje nejednaka. Oblikovao je metodu za izravnanje nesuglasnih opažaja po kojoj je ušao u povijest statistike.
Sto godina prije Dedekinda i Cantora izrekao je tvrdnju o kontinuumu realnih brojeva do koje je došao tražeći odgovor na pitanje o strukturi tvari, a uz pomoć načela analogije i jednostavnosti prirode.
Kada je Frederick William Herschel otkrio Uran mislio je da se radi o kometu. Bošković je zaključio da se radi o planetu što će poslije i biti potvrđeno.
Teorija prirodne filozofije
Njegovim se životnim djelom smatra „Teorija prirodne filozofije” iz 1758., u kojoj je objedinio rezultate dugogodišnjih istraživanja i izložio smjelu tvrdnju da se u temelju građe tvari nalaze točke bez dimenzija koje su obdarene silama. To je revolucionarna tvrdnja koju je tada malotko razumio. Pokušat će unificirati sile svih prirodnih fenomena, što je važno jer su za svaki prirodni fenomen (od elektriciteta, magnetizma, gravitacije…) u 18. st. postojali različiti zakoni. U svojoj se Teoriji vodi dvjema principima: principom jednostavnosti i analogije prirode te principom neprekidnosti ili kontinuiteta. Podrazumijevao je da se u prirodi sve događa najjednostavnije moguće te da se priroda uvijek ponaša na sebi sličan način i to tako da između pojedinih stanja nema prekida nego se moraju proći sva stanja. Jezgru njegove filozofije prirode čini teorija sila koju je godinama razvijao. U situaciji kada ne može ništa eksperimentalno provjeriti pokušava odgovoriti na pitanja: Što je sila? i Što je tvar? Zaključio je da je tvar sastavljena od nedjeljivih i neprotežnih točaka koje su obdarene silama i međusobno odijeljene nekim razmakom. Unaprijedio je Newtonov zakon gravitacije time što je uočio da se na vrlo malim udaljenostima nalazi vrlo velika odbojna sila. Slavna Boškovićeva krivulja (curva Boscovichiana) povezuje Newtonovu privlačnu i Boškovićevu odbojnu silu i dalje tu krivulju primjenjuje na sve ostale fenomene. Kada je dovršio svoje djelo nije bilo eksperimentalnih sredstava za istraživanje prirode, materija se nije mogla proučavati – pa ipak formulirao je teoriju koja objašnjava sve oblike i svojstva tvari i koja se pokazala točnom 200 godina poslije.
U Slavu začeća Blažene Djevice Marije
Vjeru uvodi isti sveti
Ćaćko, nebom ki kraljuje;
On je u srca i pameti
U duboko usadjuje
Izvor: frendica.hr
