Prvi koraci u osamostaljenju djece svakako su i dolazak i odlazak iz škole, a neovisno o tome idu li busom ili pješice, važno ih je od malih nogu naučiti osnovnim prometnim pravilima. Prema podacima MUP-a, 2018. godine u prometu je stradalo 859 djece u dobi do 13 godina, od toga troje sa smrtnim posljedicama. Djeca sve mlađa dobivaju samostalnost i čine sve veći udio sudionika u prometu, a odgovornost odraslih leži na tome da prvenstveno vlastitim primjerom pokažemo djetetu kako se treba ispravno ponašati u prometu.
Za razliku od odraslih, djeca nemaju mentalnu zrelost procjene opasnosti u neočekivanim prometnim situacijama. Ako ste ikad primijetili djecu kako na pločniku i po 30 sekundi ne gledaju u smjeru kojim hodaju već rastreseno gledaju uokolo, znate o čemu pričamo. Bez nadzora odraslih osoba i znanja pravila, mogu se ubrzo dovesti u opasnost. Ako su dovoljno stara da izađu iz stana ili kuće, onda su svakako dovoljno stara da ih učite propisima.
Lijevo, desno, crveno, žuto, zeleno… Uče to djeca u vrtiću, svakako, ali nakon vrtića odgovornost pada na vama da im to primjerom u stvarnom svijetu pokažete. Gdje se te boje sve nalaze, zašto treba gledati lijevo i desno, kojom stranom voze auti… Nama su ova pravila najnormalnija, no njima su još uvijek preapstraktna da ih u potpunosti usvoje u praksi. Moraju usvojiti da zeleno svjetlo znači idi i jedino se tada cesta smije prelaziti, a crveno svjetlo znači stoj i tada ne smiju prelaziti cestu.
Djeca trebaju znati da opasnost neće uvijek moći samo vidjeti. Promatranjem i osluškivanjem svijeta oko sebe saznat će puno više nego da se koncentriraju gledajući samo na nadolazeći promet. Možda se neko vozilo kreće nepropisnom brzinom u krivom smjeru, možda mu iza leđa vozi bešumni električni auto, ili mu se šulja biciklist koji ne očekuje da će neočekivano skrenuti u stranu. Automobilske trube također trebaju moći primijetiti. Stani, osvrni se oko sebe i pregledaj situaciju. Tek kad se uvjeriš da ti ne prijeti nikakva opasnost, nastavi hodati.
Trčanje je predivni dio bezbrižnog odrastanja, ali mu nije mjesto u prometu. Djeca su nestrpljiva i često se zanesu. Pogotovo kad vas vide s druge strane ceste, pohitat će vam u zagrljaj ne mareći za sve. Ljubav i nježnost stavite na stranu, dovedite ih u red u prometu i točka.
Bijeli znakovi na cesti važna su lekcija. Vježbajte s djecom sigurno prelaženje kolnika i budite sigurni da su ih djeca u potpunosti usvojila. Objasnite im svrhu pješačkog prijelaza, semafora i prometnih policajaca. Prometni znak na kojem su nacrtana djeca moraju znati prepoznati, a zebru koristiti samouvjereno i s oprezom, odnosno morate ih naučiti da prije nego krenu prelaziti cestu uvjere da ih je vozač vidio te da je krenuo zaustavljati vozilo. Šarene, reflektirajuće boje znatno će utjecati na to da vaša djeca budu viđena u prometu. Djeca najbolje usvajaju pravila kad im služite kao primjer, upamtite da vas djeca uvijek promatraju i upijaju sve vaše radnje više nego vaše riječi. Pri dolasku na mjesto prijelaza ceste prvo moraju pogledati lijevo, a zatim desno pa ponovno lijevo. Nikada cestu ne smiju prelaziti na zavojima.
Nezaboravne su filmske scene bezbrižnih dječjih lica koja zatvorenih očiju izviruju kroz otvoren prozor, no zapamtite da je u stvarnom životu situacija bitno drugačija. Glavama i rukama je mjesto unutar vozila u pokretu. Ako djeca nisu oprezna, osim nadolazećih vozila iz suprotnog smjera, može ih ozlijediti drveće, tuneli i prometni znakovi. Dodatno, u autobusima ne smiju stajati na prolazu, a za vožnju u automobilu bez autosjedalice dijete je spremno kad mu pojas prelazi preko ključne kosti, a ne preko vrata, te kad dosegne 36 kilograma. Prije toga, osigurajte se da dijete propisno sjedi u autosjedalici. Svakako imajte na umu da oko 60% djece smrtno stradava ili bude ozlijeđeno zbog nepropisnog prijevoza u ili na vozilima.
Izvor: Oryx asistencija, cijeli članak pročitajte ovdje
Izvor: frendica.hr
