Nedavno prikazivanje ovog filmskog klasika na HTV-u potaklo me da ga ponovno pogledam. Ovo je film koji morate gledati s 20, 30, 40 godina odnosno jednom po desetljeću i svaki put ispočetka shvatiti o čemu se radi.
Kramer protiv Kramera jedna je od najboljih filmskih studija ljudske naravi i naravi braka izloženog pritiscima suvremenog društva.
Svakome tko pomirljivo kaže: “Takva su vremena. Obitelj više nije osnovna jedinica društva. Brak je stvar dogovora između dvoje ljudi.” preporučite ovaj film.
Žudnja za toplinom, za suprugom, za društvom, za bliskošću izvire iz svake sekunde ovog filma. Bez patetike osjećate kako boli zanemarivanje, odvojenost bilo od supruga, bilo od majke ili oca.
“Vrijedi li jurnjava za samoostvarenjem kroz jurnjavu za novcem i položajem ili potraga za vlastitim identitetom tolike nesreće i tuge tog djeteta?” pitat će se neki gledajući film i osuđivati sebične supružnike. No nije pitanje vrijedi li to nego možemo li se dati drugom dok ne znamo tko smo i možemo li to spoznati bez priprave za brak. Ako ne poznajemo narav muškarca i žene i samog braka možemo li se zapravo voljeti? Moderna vremena nam govore da je sve svejedno i tko i koliko radi i koliko izbiva iz kuće i što je radio ili radila prije braka, sve je to nebitno i čarobnim štapićem se pretvara u trenutnu sreću koja ima ograničeno trajanje, a koju iz navike zovemo brakom.
Ipak ovaj film je iznimno umjetničko ostvarenje koje pokazuje kako nam je potrebna temeljita priprava za pravi brak, ali i obilje Božje milosti kako bismo prevladali prazninu koja zjapi između supružnika i između roditelja i djece u ovom “novom” vremenu, a glumačka ostvarenja su toliko nenadmašna da su gotovo temeljna lekcija filmske kulture za svakog gledatelja.
Što se tiče primjerenosti postoji samo jedna kraća scena oko sredine filma koju je uputno preskočiti ako gledate sa djecom ili općenito nastojite čuvati oči.
Izvor: frendica.hr
