“Na dokovima New Yorka” u originalu “On the Waterfront” istinit je film o tome zašto se ne smijemo praviti nijemima i gluhima i kako jedan čista djevojka i jedna hrabar svećenik mogu biti katalizatori moćne promjene i pobijediti organizirani kriminal. Ovo je duboko katolički film kojem nekoliko holivudskih kompromisa nije uspjelo oduzeti snagu koja je danas itekako potrebna kako bismo se podsjetili kako izgleda čast, hrabrost i čvrsta vjera.
Lik oca Barryja, kojeg je glumio Karl Malden, temeljen je na stvarnom svećeniku s dokova, ocu Johnu M. Corridanu, koji je djelovao na području zapadnog Manhattana. Schulberg ga je često intervjuirao, a napisao je i predgovor za knjigu Allena Raymonda, “Waterfront Priest”. Naime film Na dokovima New Yorka temeljen je na seriji od 24 članka u listu New York Sun, koje je napisao Malcolm Johnson, “Kriminal na dokovima”. Serija članaka osvojila je 1949. Pulitzerovu nagradu za lokalno novinarstvo. Priča je detaljno opisala raširenu korupciju, iznuđivanje i reket na dokovima Manhattana i Brooklyna. Lik glavnog junaka Terryja Malloya (Brando), koji se bori protiv korupcije, temeljen je na stvarnom lučkom radniku Anthonyju Di Vincenzu, koji je svjedočio pred Odborom za dokove o životu na dokovima Hobokena, te bio odbačen zbog svojeg čina. Di Vincenzo se sporio i na kraju se nagodio s Columbia Pictures oko otkupa prava na ono što je smatrao svojom pričom. Di Vincenzo je ispričao svoju priču scenaristu filma, Buddu Schulbergu, tijekom sastanaka na dokovima koji su trajali mjesec dana – a za koje neki tvrde da se nisu ni dogodili – iako je Schulberg prisustvovao na Di Vincenzovu svjedočenju pred Odborom za dokove. Lik Johnnyja Friendlyja temeljen je na mafijašu koji se zvao Albert Anastasia.
Na dokovima New Yorka američki je kriminalistički dramski film snimljen 1954. o sindikalnom nasilju i korupciji među lučkim radnicima. Film je režirao Elia Kazan, a scenarij je napisao Budd Schulberg. Glavne uloge tumače Marlon Brando, Karl Malden, Lee J. Cobb i Eva Marie Saint. Originalnu muziku je komponirao Leonard Bernstein. Film je osvojio 8 Oscara, uključujući i one za najbolji film, najboljeg glumca i najboljeg redatelja. Fantastična glazba u ovom filmu je ujedno i jedina Bernsteinova originalna filmska muzika koja nije bila prilagođena za mjuzikl.
Na dokovima New Yorka film je o svakodnevnom čovjeku kojem tek susret s čistom djevojkom prema kojoj osjeća naklonost od djetinjstva i krivnja zbog sudjelovanja u ubojstvu njezinog brata i njegovog najboljeg prijatelja probude savjest i dovedu ga do moralnog otkupljenja. Likovi boraca protiv mafije: svećenik, boksač i djevojka suprotstavljeni su gluhim i nijemim likovima „deaf and dumb“ radnicima na dokovima, koji neće odati kriminal ni pod koju cijenu.
Scena u taksiju u kojoj dva brata, Terry i Charlie, raščišćavaju svoj odnos jedna je od najslavnijih u povijesti američkog filma. Brando u toj sceni izgovara jednu od najpoznatijih filmskih rečenica: „I could have had class. I could have been a contender. I could have been somebody – instead of a bum“. Ta rečenica „Mogao sam biti netko“ jednako je moćna kao i Kowalskijeva „Stella!“, ili kasnija don Corleoneova ponuda koju se ne može odbiti u Kumu. Klasika je to koja je zadužila filmsku umjetnost.
Izvor: frendica.hr
