Demografska mjera kojom se gradonačelnik Milan Bandić najviše hvali, status roditelja odgojitelja, nedavno je dana u reviziju, odnosno u javno savjetovanje. Ideja je da se uvjeti za dobivanje statusa pooštre, a iznos naknade smanji, što je zabrinulo mnoge roditelje. Javno savjetovanje trajalo je do 23. siječnja ove godine, a na njega je pristiglo mnogo kritika.
Nije jasno zašto se ova hvalevrijedna pronatalitetna mjera koju koriste mnogi roditelji sada pokušava ograničiti. Umjesto toga, bilo bi mnogo poželjnije da se mjera proširi i na ostatak Hrvatske, tj. da to ne bude povlastica samo onih roditelja koji žive u Zagrebu.
Status roditelja odgojitelja mjera je kojom Grad Zagreb nudi naknadu od 4000 kn mjesečno nezaposlenim roditeljima troje ili više djece od kojih najmlađe još nije krenulo u školu.
Pravo mogu aktivirati majke ili očevi koji su dobili dijete, koji su posvojili, ili skrbe o najmanje troje djece, od kojih najmlađe još nije polaznik osnovne škole, piše promise.hr.
Slijedeći uvjet je da djeca žive s roditeljem u kućanstvu, da je osoba koja želi ostvariti status roditelja odgajatelja nezaposlena u vrijeme podnošenja zahtjeva i da je neprekidno dok prima novčanu pomoć državljanin Republike Hrvatske s neprekidno prijavljenim prebivalištem u Gradu Zagrebu od najmanje pet godina neposredno prije rođenja najmlađeg djeteta i dalje neprekidno dok prima novčanu pomoć te da i druga djeca imaju prebivalište u Zagrebu u vrijeme podnošenja zahtjeva i dalje neprekidno dok prima novčanu pomoć.
Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći. Valja naglasiti da roditelji odgajatelji primaju bruto iznos jednak prosječnoj neto plaći u Republici Hrvatskoj.
Zašto samo u Zagrebu?
Radi se o hvalevrijednoj mjeri kojom se pomaže roditelje koji odlučuju ostati kod kuće uz svoju djecu. Ograničavanje ove mjere koje je najavljeno nije poželjno u uvjetima loše demografske slike Hrvatske.
Ostaje i pitanje zašto se ta mjera provodi isključivo u gradu Zagrebu, a ne i u ostatku Hrvatske.
Provođenjem takve populacijske mjere samo u Zagrebu, još se više stimulira doseljavanje obitelji u glavni hrvatski grad, što nije u skladu s politikom decentralizacije, za kojom bismo trebali težiti.
Nije li vrijeme da se ovakve mjere počnu uvoditi i u ostale dijelove Hrvatske?
Izvor: frendica.hr/promise.hr