Glazbenik Zlatan Stipišić Gibonni nakon koncerta “Trag u beskraju” govori za Jutarnji list o velikom prijateljstvu koje je trajalo desetljećima.
Gibo je otvorio srce i prisjetio se vremena provedenog s prijateljem. “Oliver i ja imali smo specifičan odnos. Obožavali smo se u nekom svojem stilu i vrijeđali u nekom svojem stilu. Bili smo nevjerojatno povezani”, ispričao je Gibonni, koji više od 25 godina dolazi na Korčulu, u Vela Luku, koja je bila Oliverov dom i utočište.
“I baš je tu nastala većina mojih pjesama. Nisu nastale u dahu, jer je to kod mene proces koji traje, dugo traje. Ali tu, u Vela Luci su mi sinule mnoge ideje, baš tu, na ovom mjestu”, rekao je Gibboni. S Oliverom je znao često raspravljati o pjesmama na kojima su radili.
“Ponekad bih je osjetio iz prve, a katkad bi trebalo vremena da mu sjedne, znao je i sam baš tako reći da čeka da mu pjesma ‘sjedne’. A opet, neke nije želio snimiti. Sjećam se da mu je, kada Oliver nije bio siguran u neke svoje odluke, Aljoša, njegov pokojni brat, kazao: ‘Olivere, ovo je sto posto pjesma za tebe’. Oliver to tada nije komentirao. No, kasnije, a prošlo je sigurno godinu i pol dana, i on je jedan dan došao do mene i rekao: ‘Ovo je stvarno pisma. Ala, koja pisma!’”, prisjeća se Gibonni prijatelja kojem su po senzibilitetu najviše odgovarale balade i sličnosti i razlike u radu.
“A ja, pak, kada odlučim snimiti pjesmu, to znači da je to to, da mi je po guštu. No, ni kod mene ne postoje pravila.
Neke pjesme nastanu u dahu, a oko nekih se trudiš jer znaš da imaju nešto u sebi i da su stvarno dobre, ali im nešto nedostaje. Bitno je da se u nekom trenutku odmakneš od neke svoje samouvjerenosti. Bitno je ne uljuljati se u svoj autorski rad, već imati odnos kao da je to napravio neki tvoj alter ego” , objasnio je splitski glazbenik u čijim se pjesmama kao tema nekako uvijek očekuje – ljubav. On će reći da je to istina, ali u njegovim se pričama, pjesmama radi o odnosima među ljudima.
“To su stvari koje traju ili vas muče, ili grade, ili će vas ojačati. Osobno, meni je puno interesantnije baviti se time, nego pisati kao neki autori koji se u većini slučajeva bave ljubavima koje su završile i sada za njima plaču. Meni je bolje dok se odnosi u priči ‘ljuljaju’. Ljudi su satkani od puno raspoloženja i ne vjerujem da postoji neko idealno stanje”, govori Gibonni i priznaje da mu je teško objasniti gdje nalazi nadahnuće.
“Nema pravila, gdje se nalazim, jer kad bih znao gdje je posebno mjesto, onda bih stalno bio tamo. Nažalost, to nije u mojoj moći. Nikad ne znam hoće li me muza posjetiti ili neće.”
“S druge strane, ne volim to mistificirati, ali uistinu nije do mene. Još ću jednom reći, da sam toliko sposoban, pisao bih svaki dan”, kazao je Gibonni opisujući svoje kreativni proces. “Kroz dan, tjedan ili mjesec sam isti kao i velik broj ljudi. Tisuću misli mi se vrzma po glavi. Malo sam dobre volje, katkad želim galamiti, pa me pukne loša volja ili pak uživam u osami.”
Kaže da su blagoslovljeni ljudi koji su stalno dobre volje, ali on ih uistinu malo zna.
“Volio bih čuti nekad njihove pjesme, rado bih kupio taj CD.”
Izvor: frendica.hr
