Kada govorimo o ženama koje su obilježile hrvatski društveni i religiozni život u 20. stoljeću, značajno mjesto pripada Marici Stanković, prosvjetnoj djelatnici i istaknutoj katoličkoj laikinji. Marica Stanković (Zagreb, 31. prosinca 1900. – Zagreb, 8. listopada 1957.) bila je bliska suradnica dr. Ivana Merza te jedna od najsnažnijih nositeljica i pokretačica katoličkih gibanja u Hrvatskoj. Bila je utemeljiteljica svjetovnog instituta “Suradnice Krista Kralja”. Zbog snažne podrške nadbiskupu Alojziju Stepincu, nakon dolaska komunista na vlast, biva osuđena u montiranom sudskom procesu na 5 godina zatvorske kazne, a nakon toga do kraja života boravi u Zagrebu u prisilnoj povučenosti. U tijeku je postupak za njezino proglašenje blaženom.
Priduživanje Ivanu Merzu i aktivan rad s mladima
Marica Stanković rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900. Osnovnu školu, građansku i učiteljsku polazi kod sestara Milosrdnica. Također u Zagrebu završava Višu pedagošku i kao nastavnica službuje u Podravskoj Slatini, Čakovcu, Kutini, Gračacu. Godine 1935. dobiva stalno namještenje u Zagrebu u tadašnjoj građanskoj školi u Draškovićevoj ulici.
Djelovanje blaženog dr. Ivana Merza imalo je velik utjecaj na nju te ona prihvaća ideju orlovstva (pokret katoličke omladine) i sudjeluje u pripremama za osnivanje Sveze hrvatskih orlića. Po osnutku Sveze ulazi u odbor kao prosvjetna referentica, a 1927. postaje prvom predsjednicom i ostaje na tom položaju do 1929., kada je Orlovstvo dokinuto od tadašnje beogradske vlade.
Iduće godine 1930. osniva se križarska organizacija i Marica Stanković postaje predsjednicom ženske grane križarstva (Velikog križarskog sestrinstva) i na tom položaju ostaje do 1945. god. U toj funkciji obilazi sve hrvatske biskupije gdje su postojali ogranci organizacije, drži brojne sastanke, predavanja, organizira tečajeve i podržava osobne kontakte. Još od 1926. god. postaje urednik i glavni suradnik časopisa »Za Vjeru i Dom«, glasila katoličke ženske mladeži i to ostaje dok časopis bude izlazio. 1944. god. izdaje knjigu »Mladost vedrine« u kojoj iznosi povijest organizacija katoličke ženske mladeži kao i svoje poglede na odgojni rad s katoličkim djevojkama. Godine 1942. prigodom 15. godišnjice njezinog javnog katoličkog rada papa Pio XII. dodijelio joj je visoko crkveno odlikovanje »Pro Ecclesia et Pontifice« (Za Crkvu i Papu) za njezine zasluge na polju katoličkog odgoja i apostolata među hrvatskom mladeži. Još 1938., o 10. obljetnici smrti dr. Ivana Merza postavlja prve temelje za ostvarenje Merčeve ideje — osnivanje svjetovnog instituta. Tek nakon rata Institut je osnovan pod nazivom »Zajednica suradnica Krista Kralja« koji je 1953. od Crkve formalno odobren.
Dolazak komunista na vlast – najteži progoni
Kao ugledna katolička djelatnica našla se na udaru komunističkih vlasti nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945., osobito nakon što je na skupu prosvjetnih djelatnica, u Radničkoj komori u Zagrebu, 2. lipnja 1945. pred 2 500 učitelja, profesora, glumaca, svećenika i redovnica javno ustala u obranu nadbiskupa Stepinca.
„Protestiram u ime katoličke javnosti protiv ovakvih kleveta. Takve klevete na onoga, koji je grmio sa propovijedaonice na one, koji su progonili Židove i pravoslavne, koji je svoj cvjetnjak preuredio u sklonište djeci, čije su roditelje odvukli u logore, koji zaklinje katolike grada Zagreba, da idu u Jeronimsku dvoranu po djecu progonjenih i sklone ih u svoje kuće, da ih ne zadesi smrt. Ima veliki broj prisutnih, koji to mogu potvrditi i zahvaliti za svoj život baš dru. Alojziju Stepincu. Zato s gnjušanjem kažem tri puta: fuj, fuj, fuj – da se dozvoli, da na sastanku elite grada Zagreba, na sastanku prosvjetnih radnika padaju takve klevete.” – kazala je Marica Stanković odgovarajući na klevete koje su tada iznesene o nadbiskupu Stepincu.
Time se dodatno zamjerila jugokomunističkim vlastima, pored činjenice da je bila članica katoličke organizacije. Uhićena je 1. rujna 1947. Nakon šestomjesečnog istražnog zatvora, uslijedio je montirani proces na Okružnom sudu u Zagrebu koji se održao 24. i 25. siječnja 1948.
Na suđenju, na kojemu je Katolička crkva optuživana za suradnju s „narodnim neprijateljem“, a križarstvo izjednačavano s ustaštvom, osuđena je s još osam optuženika na pet godina zatvorske kazne u ženskom logoru u Požegi. Morala je raditi i na teškim fizičkim poslovima isušivanja Lonjskog polja.
“Moja je jedina koncepcija Isus Krist, njegova nauka i njegovo evanđelje, i ništa više.” – bile su njezine riječi na suđenju.
Osnutak „Suradnica Krista Kralja“
Nakon zatvora, živjela je u Zagrebu u prisilnoj povučenosti. Teško joj je bilo narušeno zdravlje, ali je uz podršku zatočenog bl. Alojzija Stepinca, uskladila svoj institut s novim crkvenim propisima i doživjela 1953. njegovo puno crkveno priznanje. Godine 1953. pravila njene ustanove „Suradnica Krista Kralja“ odobrena su bez promjene, sama ustanova kanonski je uređena, a Sveta Stolica priznala joj je biskupijsko značenje.
Umrla je 8. listopada 1957. u Zagrebu te je pokopana na zagrebačkom Mirogoju. Na njezinom pogrebu, kojega je vodio zagrebački nadbiskup Franjo Šeper, prisustvovalo je golemo mnoštvo vjernika.
„S Maricom nestaje među nama jedan veliki svijetli, nadasve neobično snažan i bogati lik kršćanske djevojke i žene kakve se u životu rijetko može sresti … Njezin je život uzidan, duboko utkan i nerazdruživo vezan uz ono najljepše i najplodnije što se u hrvatskom katolicizmu zbivalo u ovo zadnje pola stoljeća“ – kazao je govornik o. Ivan Kozelj
Mnogi Zagrepčani i katolici iz drugih gradova posjećuju njen grob.
Marica Stanković o Ivanu Merzu: Bio nam je kao stariji brat
Marica Stanković bila je jedna od najbližih suradnica dr. Ivana Merza. Poznanstvo i njihovi prvi susreti zbili su se nakon Merzova povratka sa studija iz Pariza.
„Tek dolaskom dra Ivana Merza iz Pariza taj naš i moj manje više tradicionalni, frazerski i retorički kršćanski život postajao je polagano pod utjecajem bogatstva njegove katoličke kulture, a još više pod intimnim osjećajem da je Merz duša u kojoj se Bog na naročiti način manifestira — dublji, intenzivniji, suživniji, prodorniji, radikalniji.“ – napisala je Marica.
Također svjedoči o tome kakav je utjecaj imao dr. Ivan Merz na nju i njezine kolegice:
„Merz se prema nama držao kao mnogo stariji brat, koji ima pravo da savjetuje pa i nadzire i ukori ako je trebalo. Nama je to bilo drago, jer smo imali apsolutno povjerenje u njega zbog njegove svetosti … U svakoj zamršenoj stvari njemu smo se obraćali, njega pitali i njegovo mišljenje je bilo mjerodavno“.
Čitajte djela Marice Stanković
Želite li se dublje upoznati s porukama Marice Stanković, uzmite u ruke neku od knjiga u kojima se donose njezine poticajne misli. Izdvajamo neke od njih:
Marica Stanković: Kršćanin je glas Božjega milosrđa: izbor misli i poticaja, Zagreb : Teovizija, 2016
Marica Stanković: Potpišimo Gospodinu praznu mjenicu: promišljanja, meditacije, pouke (1942. – 1947.),
Zagreb: Kršćanska sadašnjost: Postulatura službenice Božje Marice Stanković : Suradnice Krista Kralja, 2015.
Marica Stanković: Ljubav domišljata vidljiva: promišljanja, meditacije, pouke: (1952. – 1956.) Zagreb: Kršćanska sadašnjost : Postulatura službenice Božje Marice Stanković : Suradnice Krista Kralja, 2015.
Izvor: frendica.hr
