Pssst...
P

Lucija Sudić: Knjige kojima se uvijek iznova vraćam

Oduvijek sam voljela čitati. Među mnogim pročitanim knjigama, imam neke kojima se uvijek rado vraćam i čitam ih uvijek iznova. Što ova pandemija više odmiče sve više mi se čini da je slika o tome kako svi imamo beskonačno vremena na raspolaganju lažna.

Tea Agejev: Stigle su nam visibabe

Kad smo bili klinci, morali smo svakog proljeća pisati sastavak „Proljeće je stiglo u naš grad“. I danas se roditelji male djece s istim žarom vesele tome što oblačenje malih živahnih hobotnica sa svakim porastom temperature znači sloj odjeće manje. No kako djeca rastu, roditeljima se s proljećem počne stezati jedan poseban čvor u trbuhu

Tea Agejev: Sretan Uskrs – Isus je živ!

Teško je biti na Uskrs bez mise

Kako biti bolestan kod kuće?

Žene će rijetko glumit za žuti, fingirat bolest i zaleć bezveze, ali kad legnu i ne mrdaju, obično im ozbiljno treba podrška da prebrode te dane. Budimo si sestre, mame, tete, bake, pa makar i samo preko skypea igrale ku-kuc s dvogodišnjakom. Bolesna mama će to znati cijeniti.  

Anela Todorić: U kakvim god okolnostima se nalazile, ovakvim će majkama još za života i djeca njihova uzvratiti svu plemenitost, a gdje neće Bog

Nije bl. Ivan Merz uzalud govorio: "nije za katolika žena koja je ravnodušna prema vjeri i vjerskim dužnostima, koja je nečedno odjevena, koja misli tek na kavane, kina, plesove, zabave. Koja ne vrši rado obične domaće poslove koji među oatalim imaju i tu važnu zadaću da privežu ženu na kuću, to jest uz ono mjesto gdje se ima vršiti glavna zadaća braka - odgoj djece"

Temeljito obnovljeno nakon potresa 2020.

Kuća nije samo krov nad glavom. Znaju to i stanovnici Miroševca, Markuševca, Kašine… Obitelji koje su uložile život u gradnju obiteljskih kuća u kojima žive i po tri generacije. Kuće koje su građene na zemlji predaka često i vlastitim rukama, za djecu, za unuke sada su oštećene, srušene.

Tea Agejev: Može li čovjek biti uistinu slobodan u četiri zida, sa ženom, djecom i punicom?

Ova trenutna situacija nas poziva da se žrtvujemo zbog nečeg većeg od nas. Sada su to naši roditelji, bake i djedovi. Moramo žrtvovati svoju komociju, svoj stil života, što god to za nas značilo, zbog općeg dobra. Liječnici i medicinske sestre sada spremno riskiraju svoje živote za druge, epidemiolozi, civilna zaštita, policija i druge aktivne službe ne pitaju za san, za odmor, za sebe