Dok se s jedne strane SAD-om širi kultura brisanja kršćanske civilizacije vandaliziranjem svega što podsjeća na kršćanske korijene zbog čega su vlasti počele uklanjati čak i kipove svetaca koji su osnivači ili imenjaci i zaštitnici njihovih država i gradova (o čemu možete više pročitati u članku “Kalifornija otkazala sveca koji je pomogao osnivanje te države” na National Catholic Register ovdje) s druge strane mladi ljudi čudnovatim putevima dolaze u priliku upoznati prave korijene katoličke vjere i oduševljeni su onim što su imali priliku upoznati. Donosimo u prijevodu članak Crisis Magazine-a autorice Fione Lacey pod naslovom “Ujedinjeni u ljepoti”:
“Razjasnimo jedno: ja sam protestant. Kao i svi ostali, i dalje pokušavam shvatiti transupstancijaciju, stvari vezane uz Blaženu Djevicu Mariju i mjesta poput Čistilišta. No unatoč svemu tome, nikada nisam osjetila takav osjećaj pripadnosti nečemu kao što se to dogodilo u Župi Holy Innocents – jednom od posljednjih mjesta za slavlje latinske mise u New Yorku. Kažem “pripadnost” jer se čini da se ovdje osjeća upravo suprotno od onog što smo mogli pročitati u najnovijim vijestima iz Rima, a koje su zaoštrile podjelu na društvenim mrežama i osobnim grupama posvećenim obilježavanju ovog izvanrednog oblika.
Podijeljenost oko TLM -a možda postoji, ali tek treba vidjeti postoji li i u župi Holy Innocents. To je bila prva latinska misa kojoj sam ikada prisustvovala, a činilo se da je ta činjenica bila polazna točka za te “rad tradove” koji su došli i razgovarali sa mnom. Dragi ljudi koji su mi prišli zasjali su još više kad sam im rekla da nisam katolik. “Čuo sam da ste rekli da razmišljate o obraćenju”, rekao je jedan muškarac koji izgleda kao hipster i koji je sjeo kraj mene. “To je tako zanimljivo.” Njegove ljubazne, znatiželjne oči gledale su me kroz naočale nalik na one Harryja Pottera. Odrastao je u ovom gradu, studirao je glazbu na Hunter Collegeu i radi za dominikance. Ove činjenice su sve što znam budući da je ostatak vremena proveo raspitujući se o meni i mojoj priči. “Razmišljam o pridruživanju benediktinskom samostanu”, rekla mi je jedna žena te nedjelje. Uputila mi je i ljubazan pogled kad sam priznala da sam protestant. Za nju nisam bila nekulturni protestant; bila sam suputnik.
Za njih moj nedostatak znanja o TLM-u nije bio znak nepoštovanja, već su u mojem dolasku vidjeli priliku da svjedočim istinskoj ljepoti i istini u podrumu stare crkve pored Broadwaya. Odahnula sam u susretu s tim ljudima – bila je to prva doza iskrenosti koju sam ikada doživjela u ovom gradu. Zarazna radost ovih ljudi nije nalik ni jednoj koju sam vidjela do sada. Možda je to nešto što ulazi u zgradu s Times Squarea. Ali mislim da nije. Najozbiljnije, čini se da je ljubav krivac. Od latinskih misala, do udaljenosti koju prelaze da bi došli na misu, do velova koje nose, očito je da vole ovaj način slavljenja mise jer, kroz nju, oni bacaju pogled na bliži, intimniji Kristov portret.
Ova je misa za njih izvanredna, a očito je to mislio i papa Benedikt XVI.. Poznati štovatelj crkvene tradicije je i kardinal Henry Newman, koji je rekao da je ova misa “praktički nepromijenjena od trećeg stoljeća”. Oni koji prisustvuju latinskoj misi znaju da govore iste riječi kao sveti Augustin i sveti Toma Akvinski. To je duboka i široka povijest i služi kao poveznica između postmodernog New Yorka 21. stoljeća i Atene iz 3. stoljeća. To je nešto što ne možete pronaći svaki dan.
Dakle, posjetitelji TLM -a odana su grupa posvećena ovom fenomenu, ali čini se da svrha mise u župi Holy Innocents ide i dalje od toga. Neki u TLM zajednici mogli bi se ponositi time što su jedini koji su ostali u velikoj bitci protiv modernizma. No taj oholi stav ne postoji u ovoj zajednici. Ponašaju se kao vjernici počašćeni što su dio takve ljepote i podjednako počašćeni što je mogu proširiti na nekog izvana, poput mene. Za većinu njih nije najbitnija činjenica da su među posljednjima koji stoje uz tradiciju. Zapravo, čini se da je to za njih izvor očaja. Hvataju se za nešto mnogo čvršće od ponosa i tradicionalne superiornosti, a to je njihova ljubav – čista i iskrena ljubav.
Nakon stvaranja, Adam i Eva, piše sv. Augustin, živjeli su u radosti i oduševljenju. Zašto? Zato što su bili blizu onoga što su voljeli. Upravo je tako i s ovim brodvejskim župljanima. Iza dostojanstvenog lica gore na latinskoj misi nalazi se vesela osoba na kavici dolje. Njihova ljubav je duboka i široka, i iskrena. I zbog toga moj ulazak u njihove svete dvorane vide kao blagoslov, a ne kao smetnju.”
izvor: Crisis Magazine, članak potražite ovdje
Izvor: frendica.hr
