Kada putujete i znate slušati, neka će vam mjesta “ispričati” priče. Arena u Puli ih ne priča, nego ih viče. Nepojmljivo bogata i burna prošlost Arene krenula je njenom gradnjom, nastavila se životom uz krvave borbe gladijatora, a skoro je neslavno završila jer su ju ljudi rastavljali kao da je od Lego kockica.
Krenite s nama u Pulu u veličanstveni 6. po veličini rimski amfiteatar na svijetu. I pročitajte 6 priča koje nam je Arena rekla.
Priča No.1: Da ste živjeli u 1. stoljeću u Puli možda bi bili radnik u kamenolomu u blizini Pule. Jedan dan stiže vaš nadređeni i vama i drugim radnicima zapovjeda da izrezujete velike kamene blokove za gradnju Arene. Naredba je stigla s vrha, od samog rimskog cara Vespazijana, koji je u isto vrijeme dao graditi i rimski Koloseum. Odlučio je car na mjestu prethodne manje arene napraviti kamenu ljepoticu. Među radnicima u kamenolomu kruži priča da je car upravo ovdje odlučio napraviti amfiteatar, jer mu ljubavnica ima posjede (a možda i živi) u Puli.
Nije Arena mala pa ni blokovi nisu lagani. Srećom vaš je kamenolom uz obalu pa nakon što utovarite kamene blokove u brod, oni otplove do gradilišta.
Priča No.2: Da ste živjeli u 1. stoljeću u Puli možda bi bili radnik koji je, uz mnoge druge radnike, dobio zadatak da sudjeluje u gradnji ceste. Po naredbi cara, cesta mora voditi od zidina starog grada Pule sve do Arene koja se već polako gradi. Svi pričaju kako bi bilo lakše da se Arena gradila unutar zidina starog grada, ali car je zahtijevao preveliku arenu pa za nju tamo nije bio mjesta.
Pržite se na sucu i gradite cestu. Kada je cesta gotova ponosno s obitelji slavite završetak gradnje. Danas vas se nitko ne sjeća, a cesta je po svom naručitelju koji pripada dinastiji Flavijevaca, dobila ime Via Flavia.
Priča No.3: Da ste živjeli u periodu između 1. i 5. stoljeća u Puli, možda bi došli u Arenu pogledati borbe gladijatora. Ulaz je besplatan. Ponosno ulazite u veličanstvenu građevinu i ne možete skriti ponos, jer ona je baš u vašem gradu (sad ste sretni što je car imao ljubavnicu). Morate paziti gdje sjedite ili stojite jer raspored sjedenja prati društvenu hijerarhiju. Gužva je i buka, oko vas je oko 23.000 ljudi koliko je Arena ukupno mogla primiti.
Odjednom vas pošprica mirisna voda iz nekog od četiri tornja amfiteatra. To vas iznenadi, ali zadovoljni ste jer je organizator borbi očito htio smanjiti vrućinu i nesnosnu aromu znoja koja je svuda oko vas. Iznad vas na udaru vjetra zaleprša platno, kao krov razapeto između tornjeva.
Uzbuđenje u moru ljudi raste, posebno kad čujete urlikanje zvijeri s kojom će se neki od gladijatora boriti. Ne razmišljate o njihovoj nesretnoj sudbini… Pogledi svih, pa i vas, usmjereni su na još uvijek prazno borilište na sredini eliptičnog prostora amfiteatra.
Danas se možete u nekorona vremenu na nekom od brojnih događanja u Areni gurati s oko 5.000 ljudi. Nama obilazak Arene u Puli nije bio besplatan, već 70 kuna po odrasloj osobi. Krova od platna više nema, a vjerojatno bi se prilično uznemirili da nas je netko pošpricao mirisnom vodom… U ovo moderno doba su nas pošpricali dezinficijensom za ruke.
Priča No.4: Da ste živjeli u periodu između 1. i 5. stoljeća, možda bi vi bili gladijator… U tom slučaju upravo nervozno čekate da saznate hoćete li se boriti s drugim gladijatorom ili s nekom divljom zvijeri. Maloprije ste i vi čuli riku ljute i gladne životinje koja je zatvorena u podzemnoj prostoriji blizu vas.
Možete li zamisliti da će se u prostoriji u kojoj su zvijeri u kavezima, kao i u prostoriji u kojoj ste vi i drugi gladijatori, u dalekoj budućnosti nalaziti stalna izložba “Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici“? Što bi vi kao gladijator rekli na zavidnu količinu starih amfora u kojima je skladišteno vino i ulje?
Dočekali ste tren kad izlazite na borilište. 23.000 ljudi jako glasno navija. Nakon krvoločne borbe na borilištu, vašu i tuđu krv na podu posipaju pijeskom. Znate li da su upravo po pijesku sve arene svijeta i dobile ime (lat. harena znači pijesak)?
Postoj više od 200 rimskih amfiteatara, a vi ste imali čast umrijeti u 6. po veličini rimskoj areni na svijetu…
Gladijatorske je borbe u 5. stoljeću zabranio car Honorije. Još su se cijelo stoljeće poslije mogle gledati borbe među razbojnicima koji su osuđeni na smrt. Bili su slabo naoružani ili nenaoružani, a često su se goloruki morali boriti s divljim životinjama. Pripadnici kršćanske zajednice su u Areni bili mučeni na razne okrutne načine, što je dovelo do razvoja kulta svetaca mučenika.
Priča No.5: Legenda kaže da su Arenu u Puli u jednoj noći izgradile vile.
U prošlosti su brojne vile živjele u Istri (živjeli su u Istri i divovi, ako se sjećate priče o Pazinskoj jami). Vile su u želji da stvore svoj grad, donosile kamenje s Učke i slagale ga u krug. Ime grada je trebalo biti Divić grad. Divić je staroslavenska riječ i znači čudo. Kada je počelo svitati, vile su pobjegle da ih ne vide ljudi. Nisu uspjele dovršiti Divić grad i tako je Arena ostala bez krova.
Izlazimo iz legende, kasnije su “posao vila” završili ljudi stavljanjem platnenog krova iznad gledališta amfiteatra.
Priča No.6: Živite u 13. stoljeću. Zbunjeni ste, zašto ste dobili novčanu kaznu zbog uzimanja kamena iz starog amfiteatra koji propada!? Pa svi to rade. Kamen je odličan, dobro obrađen, a i vi morate negdje živjeti. Za gradnju kuća ionako svi uzimaju kamen iz stare arene…
Ova novčana kazna nije bila dugog vijeka. U 15. stoljeću velik je dio kamenja iz Arene završio ugrađen u razne mletačke palače i trgove… Na snagu stupa nova zabrana vađenja kamena iz Arene. U to je vrijeme postojala stvarna opasnost da Arena nestane, jer ljudi su ju rastavljali kao da je od Lego kockica…
Cijeli putopis Jane Maršić Ilijašić pogledajte i pročitajte na SvjetskiPutnik.hr
Izvor: frendica.hr
