Martin A. Couney: Borba za inkubatore u zabavnom parku
M

Međunarodni dan svjesnosti o prijevremenom rođenju, poznatiji kao Dan palčića, danas obilježavamo u visokotehnološkim neonatalnim jedinicama intenzivne skrbi.

Suvremeni inkubatori s preciznom kontrolom kisika, vlage i temperature, koji tisućama prijevremeno rođene djece omogućuju preživljavanje, oprema su koju uzimamo zdravo za gotovo.

Međutim, povijest ovog medicinskog čuda skriva jedno od najfascinantnijih i najkontroverznijih poglavlja moderne medicine. Priču o čovjeku koji je neonatologiju doveo na glavnu pozornicu kroz vrata zabavnog parka.

Njegovo ime bilo je Martin A. Couney.

Vrijeme kada je medicina odustajala

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, medicinska zajednica imala je poražavajući stav prema djeci rođenoj prije vremena. Većina liječnika smatrala je nedonoščad „genetski slabom“ i nesposobnom za samostalan život, tretirajući ih kao „greške prirode“. Ako bi se dijete rodilo znatno prije 37. tjedna trudnoće, prognoze su bile fatalne. U bolnicama su roditeljima najčešće savjetovali da se pomire s neizbježnim, odbijajući pružiti aktivnu skrb.

Prvi primitivni inkubatori konstruirani su u Parizu. Bolnički sustavi u Europi i Americi odbacivali su ih kao preskupe, nepouzdane i znanstveno neutemeljene uređaje.

U tom mračnom vremenu, ne samo za najranjivije bebe, već i za samu medicinu u USA se dolazi tajanstveni pruski imigrant. Martin Arthur Couney (rođen kao Michael Cohen) tvrdio je da je učenik pionira francuske opstetricije Pierrea Budina.

Kasnija povijesna istraživanja dovela su u pitanje njegovu medicinsku naobrazbu. Međutim, Couney je posjedovao nešto što je tadašnjoj medicini nedostajalo – nepokolebljivu vjeru u život Palčića i smisao za spektakl.

“Tvornica beba” na Coney Islandu

Shvativši da bolnice ne žele financirati niti koristiti inkubatore, Couney je donio radikalnu odluku: inkubatore će financirati sama javnost.

Godine 1903. otvorio je trajnu izložbu pod nazivom „Infantorium“ često je reklamirana i kao Kinderbrutanstalt ili „tvornica beba“). Izložba je postavljena u zabavnim parkovima Luna Park i Dreamland na njujorškom Coney Islandu.

Posjetioci koji su dolazili gledati gutače mačeva i bradate žene, ubrzo su počeli stajati u redovima ispred Infantoriuma.

Cijena ulaznice je bila 25 centi. Kroz staklene stijene modernih čeličnih inkubatora mogli su promatrati sićušna bića koja su se borila za život.

Martin A. Couney u mlađim danima

Unatoč bizarnom, voajerskom kontekstu i oštrim kritikama dijela medicinske struke koja ga je optuživala za eksploataciju i šarlatanstvo, unutrašnjost Couneyjevih izložbi bila je sve samo ne neozbiljna:

Vrhunski medicinski standardi: Unutar paviljona vladala je stroga sterilnost i besprijekorna higijena.

Profesionalno osoblje: O bebama su 24 sata dnevno brinuli iskusni liječnici i profesionalno obučene medicinske sestre.

Prehrana i njega: Couney je zapošljavao dojilje koje su morale poštovati stroge režime prehrane kako bi osigurale najkvalitetnije majčino mlijeko.

Medicinske sestre su redovito vadile bebe iz inkubatora, grlile ih i pružale im fizički kontakt, rano prepoznajući važnost emocionalne privrženosti.

Ono najvažnije, skrb o bebama za roditelje je bila potpuno besplatna. Couney nije naplaćivao niti jedan cent obiteljima čija su djeca bila smještena kod njega. Bez obzira na njihovu rasu, vjeru ili društveni status.

Cijeli se pogon (uključujući visoke plaće osoblja) u potpunosti financirao od ulaznica posjetitelja.

Obiteljska zanimljivost

Annabelle Maye Segner, supruga dr. Couneya, bila je medicinska sestra. Upravljala je financijama te vodila brigu strogim higijenskim standardima u njegovim izložbama inkubatora.

Njihova kći Hildegarde Couney (1907. – 1956.) rođena je šest tjedana prije termina sa svega 1,4 kilograma. Preživjela je upravo zahvaljujući očevom inkubatoru na Coney Islandu, u kojem je provela prva tri mjeseca života.

Odrastajući uz roditelje, Hildegarde je i sama postala medicinska sestra te je preuzela vođenje očevog pogona za nedonoščad u Atlantic Cityju, posvetivši cijeli svoj radni vijek spašavanju prerano rođene djece.

Hildegarde Couney holds a preemie while Martin Couney looks on. | The New York Public Library Digital Collections, 1935-1945, Manuscripts and Archives Division, The New York Public Library // Fair Use

 

Trijumf i trajna ostavština

Eksperiment u zabavnom parku pokazao se nevjerojatno uspješnim. Tijekom više od četiri desetljeća rada (od 1903. do 1943. godine), Martin Couney je kroz svoje inkubatore primio tisuće prijevremeno rođenih beba koje su bolnice otpisale.

Spasio je preko 6.500 do 7.000 dječjih života, ostvarivši stopu preživljavanja od čak 85% – što je bio višestruko bolji rezultat od bilo kojeg tadašnjeg sporadičnog pokušaja u službenim bolnicama.

 

S vremenom su ugledni pedijatri, poput dr. Juliusa Hessa, počeli surađivati s njim, uviđajući da Couneyjeve metode postavljaju temelje onoga što danas nazivamo neonatalna intenzivna skrb.

Izložba na Coney Islandu konačno je zatvorena 1943. godine, ali ne zbog neuspjeha, već zbog potpunog trijumfa. Američke su bolnice napokon počele otvarati vlastite, službene odjele za nedonoščad, integrirajući tehnologiju koju je javnost desetljećima financirala na sajmovima.

Iako je Martin Couney preminuo u relativnom siromaštvu i zaboravu 1950. godine, njegova bizarna, ali duboko humana borba promijenila je tijek povijesti medicine.

Kada danas na Dan palčića oblačimo ljubičastu boju, slavimo hrabrost naših malih boraca.

Dio te zahvale povijesno pripada i vizionaru koji je shvatio da jedno malo, prerano rođeno dijete zaslužuje pravo na život – pa makar se za njega moralo boriti usred blještavila zabavnog parka.

 

Izvor: frendica.online
Photo: Wikimedia Commons, pexels

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom