Sve više znanstvenih istraživanja pokazuje da zdravlje majke tijekom trudnoće ima dalekosežan utjecaj na razvoj djeteta, a među najvažnijim čimbenicima sve se češće ističe funkcija štitnjače.
Najnovije veliko istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Ben Gurion u Izraelu dodatno potvrđuje tu povezanost.
Upozoravajući da neliječena ili nedovoljno kontrolirana disfunkcija štitnjače tijekom trudnoće može povećati rizik od poremećaja iz autističnog spektra kod djeteta.
Riječ je o nalazima koji se uklapaju u sve širi korpus istraživanja, a njihova najveća vrijednost leži upravo u mogućnosti prevencije kroz pravodobno prepoznavanje i liječenje.
Hormoni štitnjače ključni za razvoj mozga fetusa
Hormoni štitnjače ključni su za razvoj mozga fetusa, osobito u ranim fazama trudnoće kada se fetus u potpunosti oslanja na majčinu hormonsku ravnotežu.
Svako odstupanje u toj osjetljivoj ravnoteži može utjecati na razvoj živčanog sustava. Samim time i na kasnije kognitivne i bihevioralne ishode.
U izraelskom istraživanju analizirano je više od 51.000 trudnoća. Pokazalo se da sama dijagnoza poremećaja nije presudna, nego način na koji je bolest kontrolirana terapijom.
Kod žena kod kojih je disfunkcija štitnjače bila dobro regulirana nije zabilježeno značajno povećanje rizika.
Najveći rizik zabilježen je kod onih kod kojih je poremećaj bio prisutan i prije trudnoće i tijekom sva tri tromjesečja. U toj je skupini rizik bio više nego dvostruko veći, dok je kod dugotrajne i neliječene hipotireoze bio i do tri puta veći.
”Ovi rezultati pokazuju koliko je važno redovito praćenje i pravovremeno prilagođavanje terapije tijekom trudnoće“, istaknuo je autor studije Idan Menashe.
Nizak tiroksin u ranoj trudnoći povezan s većim rizikom
Ovi nalazi nadovezuju se na ranija istraživanja, poput nizozemske Generation R studije koja je pratila više od pet tisuća trudnica.
Rezultati su pokazali da su trudnice s izrazito niskim vrijednostima slobodnog tiroksina u ranoj trudnoći imale gotovo četiri puta veći rizik da će njihovo dijete kasnije pokazivati simptome iz autističnog spektra.
Neurolog dr. Gustavo Román godinama upozorava na ovu povezanost, ističući kako se autizam u većini slučajeva mora promatrati i kroz čimbenike okoliša, a ne samo kroz genetsku prizmu.
Stručnjaci ističu da su hormoni štitnjače ključni za procese poput migracije neurona u mozgu fetusa, a njihov manjak povezuje se i s komplikacijama poput prijevremenog poroda i abrupcije posteljice.
Zbog toga se smatra da bi pregled štitnjače trebao postati standardni dio pripreme za trudnoću.
Neurolog dr. Gustavo Román godinama upozorava na ovu povezanost, ističući kako se autizam ne može promatrati isključivo kroz genetsku prizmu.
”Sve je očitije da je autizam u većini slučajeva povezan s čimbenicima okoliša, a ne samo s genetskim faktorima. To nam daje nadu da je prevencija moguća“, rekao je Román.
Mogući mehanizmi i širi utjecaj na trudnoću
Stručnjaci ističu kako su hormoni štitnjače ključni za procese poput migracije neurona u mozgu fetusa. Ako su ti procesi poremećeni u kritičnom razdoblju razvoja, mogu nastati trajne promjene u strukturi i funkciji mozga. U ranijim istraživanjima manjak hormona štitnjače povezan je i s nizom drugih nepovoljnih ishoda, uključujući usporeni psihomotorni razvoj, intelektualne teškoće i neurološke poremećaje.
Istodobno, hipotireoza kod majke povezuje se i s komplikacijama u trudnoći, poput prijevremenog poroda, abrupcije posteljice i poslijeporođajnog krvarenja, što dodatno može utjecati na razvoj djeteta.
Zbog svega toga, sve više stručnjaka smatra da bi probir funkcije štitnjače trebao postati standardni dio pripreme za trudnoću, uz kontinuirano praćenje tijekom svih tromjesečja.
GLP-1 terapije i trudnoća: između koristi i nepoznatih rizika
U fokusu znanstvenika odnedavno su i istraživanja koja otvaraju pitanje korištenja lijekova iz skupine GLP-1 agonista. Oni se koriste za liječenje šećerne bolesti tipa 2 i regulaciju težine.
Smjernice nalažu prekid terapije prije trudnoće zbog nedostatka podataka o sigurnosti za fetus. Međutim nova analiza iz Bostona na 1792 trudnoće ukazuje na to da nagli prekid terapije nosi neželjene posljedice.
Žene koje su naglo prekinule terapiju češće su imale metaboličke komplikacije poput gestacijskog dijabetesa. Također povišenog krvnog tlaka te prekomjernog unosa težine. To je povećalo i rizik od prijevremenog poroda.
Budući da i pretilost sama po sebi predstavlja rizik, odluka o terapiji mora biti individualna. Isto tako i pažljivo vođena u suradnji s liječnikom.
Izvor: frendica.online
Photo: pexels, istock by getty
