Vodeni ponedjeljak je stari uskrsni običaj bunjevačkih Hrvata. Članovi hrvatske udruge „Matija Gubec“ u vojvođanskom selu Tavankutu obnovili su ga u izvornom obliku.
Mladići su obilazili kuće djevojaka u selu, te djevojke odvodili do bunara. Polili bi ih vodom iz kabla ili lončića. Zauzvrat bi ih djevojke počastile hranom i kolačima. Na odlasku bi im darovale pisanice i naranče, te ih okitile proljetnim cvijećem.
Polivači su bili odjeveni u svečano bunjevačko odijelo i nerijetko su djevojke posjećivali u pratnji tamburaša.
Promjene
Od šezdesetih godina prošloga stoljeća, a još učestalije od devedesetih, osim momaka u polijevanje odlaze muškarci svih dobi te polijevaju sve pripadnice ženskog spola.
Vodeni ponedjeljak
Članovi hrvatske udruge u Tavankutu oživjeli su praksu polijevanja u izvornom obliku. U posjetu djevojkama su išli zaprežnim kolima. U tradicijskom ruhu, djevojke su polijevali bunarskom vodom u pratnji tamburaša.
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata taj je običaj uvrstio u nematerijalnu kulturnu baštinu Hrvata u Srbiji (ZKVH).
Kako je došlo do Vodenog povedjeljka?
Prema predaji, žene su na Uskrs bile prve koje su proširile radosnu vijest o Isusovu uskrsnuću. Vidjevši da je Isusov grob otvoren, to su ispričale apostolima. U nevjerici, misleći da im nije dobro i da izmišljaju, apostoli su ih polijevali vodom kako bi došle k sebi.
Ovaj je običaj osim kod bunjevačkih Hrvata zastupljen i kod Mađara. Pretpostavlja se da je na području Bačke, još u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije običaj preuzet interakcijom hrvatskoga i mađarskoga stanovništva. Profesorice Milana Černelić istraživala je Uskrne običaje hrvata u Srijemu koje je objavio ZKVH.
Izvor: frendica.online
Photo: fah
