U izlogu Iličkog nebodera postavljena je nova izložba ”Što su jeli naši (pra)stari” Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Na temelju konkretnih materijalnih tragova i suvremenih istraživačkih postupaka otkriva nekad nedostižne detalje o namirnicama i prehrani u starijem željeznom dobu.
Arheološki je muzej je u sklopu međunarodnih projekata i u suradnji s više institucija sudjelovao u proučavanju, pisanju i izdavanju kuharice s jelima kakva su mogla biti spremana u starijem željeznom dobu.
Za izradu recepata vodili su se sastojcima pronađenima na arheološkom lokalitetu Kaptol kod Požege. Njihovo je prisustvo i korištenje definirano uz pomoć arheobotaničkih, zooarheoloških i bioarheoloških istraživanja.
”Karbonizirane sjemenke i životinjske kosti pomogle su nam da steknemo uvid u svakodnevnu prehranu. Također i druge strategije preživljavanja željeznodobne populacije u Kaptolu”, kažu iz Muzeja.
Izložbu u Iličkom neboderu prati blog autorice izložbe, više kustosice Ane Đukić. Blog govori kako je hrana oduvijek bila poziv na putovanje kroz vrijeme. Donosi priče o ljudima, običajima i znanjima koja su oblikovala naše prostore puno prije pojave pisane povijesti.
Na mrežnim stranicama Arheološkog muzeja ili putem newslettera podijelit će se i pokoji recept za one koji žele sami spremiti i isprobati hranu koju su ljudi jeli u željeznom dobu, najavljeno je.
U prvom izdanju bloga može se saznati koje su bile tajne tanjura naših (pra)starih iz halštatskog Kaptola. Nema pisanih izvora, no analize biljnih ostataka i životinjskih kostiju, kao i posude i alati za pripremu hrane, pomažu rekonstruirati svakodnevne obroke i kulinarske navike.
Jeli su proso, ječam, pšenicu, mahunarke, ovce, koze, svinje
Arheobotanička istraživanja proučavaju biljne ostatke s nalazišta, poput pougljenjenih zrna žitarica, prosa, ječma i pšenice. Također i ostatke mahunarki, primjerice graška te samoniklih biljaka. To daje informacije o biljnim vrstama, ali i o poljoprivrednim praksama, načinima obrade, skladištenja i termičke pripreme hrane.
Zooarheološki podaci, temeljeni na analizi životinjskih kostiju i drugih životinjskih ostataka, omogućuju da se vidi koje su vrste životinja uzgajane ili lovljene te kakvu su ulogu imale u prehrani zajednice. Na halštatskim lokalitetima poput Kaptola prevladavaju ostaci domaćih životinja, goveda, ovaca i koza te svinja, dok su ostaci divljači i riba rjeđi.
Uz makroskopske analize, sve se češće primjenjuju i specijalizirane znanstvene metode. One dodatno produbljuju spoznaje o prehrani. Tako analize stabilnih izotopa ugljika i dušika u ljudskim i životinjskim kostima omogućuju procjenu udjela biljnih i životinjskih proteina u prehrani.
Izvori istraživanja
Osim ostataka hrane, važan izvor su keramičke posude, tragovi ognjišta i peći. Kameni alati poput žrvnjeva i tučaka upućujue na specifične kulinarske tehnike. Načine kuhanja i organizaciju kućanstva.
Analize tragova uporabe i organskih ostataka na keramici omogućuju dodatne uvide u sadržaj posuda, prisutnost životinjskih masti, mliječnih proizvoda ili biljnih ulja.
Međunarodni EU projekt Iron-Age-Danube, okupio je stručnjake iz područja arheologije, povijesti, interpretacije baštine i turizma iz više zemalja Podunavlja. Rezultat je i kuharica halštatske hrane, utemeljena na analizama konkretnih arheoloških nalaza.
Izložba u prolazu Iličkog nebodera može se razgledati do 29. svibnja.
Izvor: frendica.online/hina
Photo: fah
