Tonus mišića je prirodna napetost mišića u mirovanju. On nije isto što i snaga – tonus kontrolira mozak i predstavlja osnovu za pokret, stabilnost i posturu. Kod beba se tonus razvija i prilagođava kroz prve mjesece i godine života, a njegova kvaliteta izravno utječe na način na koji će se dijete kretati, istraživati i učiti.
Tonus sam po sebi ne “nestaje” – dijete koje je hipotono ili hipertono ostat će takvo i kasnije, ali se kroz ranu stimulaciju i ciljane aktivnosti može značajno poboljšati kvaliteta pokreta. Vježbe, igra i pravilno rukovanje u ovoj fazi učenja daju mozgu informacije kako upotrijebiti više aktivnosti i tonusa, ili, kod povišenog tonusa, kako usporiti i osjetiti tijelo. Cilj je stvoriti što optimalniju bazu motoričkih obrazaca na koju će se kasnije nadograđivati složenije vještine, objašnjava Tea Horvat fizioterapeut.
Hipotonija (niski tonus)
Bebe s niskim tonusom djeluju “mekano” u rukama i teže savladavaju pokrete protiv gravitacije, poput podizanja glave, održavanja trupa u sjedećem položaju ili puzanja. Često traže aktivnosti s većom bazom oslonca – noge drže raširene, dulje se zadržavaju u leđnom položaju, a kad sjednu, trup im je neaktivan i leđa su zaobljena. Da bi se stabilizirale, privlače jednu ili obje noge tijelu.
Tijekom puzanja trup nije aktivan, a stabilnost se kompenzira niže položenom zdjelicom, pri čemu se težina prebacuje na noge umjesto da bude ravnomjerno raspoređena na četiri točke oslonca (dlanove i koljena). Često sjede u W sjedu zbog slabije aktivnosti trupa i nedovoljne rotacije. Kod stajanja, zbog neaktivnosti trupa, stopalo “propada” i ovisno o stupnju hipotonije, kasnije se mogu razviti spuštena stopala.
Kod hranjenja, hipotone bebe mogu imati slabiji hvat, brzo se umaraju i slabije vuku mlijeko.
Hipertonija (povišeni tonus)
Bebe s povišenim tonusom djeluju čvrsto, vrlo rano “drže” glavu i često brže od vršnjaka prolaze motoričke prekretnice. Pokreti im mogu biti grublji, odrezani i manje tečni. Zbog čvrstoće mišića često preskaču faze zadržavanja u položajima koji im omogućuju da upoznaju svoje tijelo i razviju finu kontrolu pokreta. I ove bebe mogu sjediti u W sjedu zbog ograničene rotacije trupa. Kod stajanja se promjene na stopalima ne moraju odmah primijetiti, ali ove bebe često stoje na prstima.
Kod hranjenja, hipertone bebe znaju biti brze i “halapljive”, često gutaju zrak i mogu imati problema s probavom ili podrigivanjem.
Fluktuirajući tonus
Kod fluktuirajućeg tonusa, mišićna napetost se mijenja. Beba u jednom trenutku djeluje opušteno i mekano, a u drugom kruto i ukočeno. Promjene mogu ovisiti o položaju, aktivnosti, umoru ili emocionalnom stanju.
Fluktuirajući tonus može otežati razvoj stabilnih pokreta. Često je povezan i s izazovima u osjetnoj integraciji, što dodatno utječe na hranjenje, koordinaciju i opći motorički razvoj.
Zašto je važno reagirati na vrijeme?
Nije dovoljno poznavati motorički razvoj samo općenito – ključno je razumjeti detalje i strukturu. Često čak i stručnjaci ne uspiju na vrijeme prepoznati određene promjene. To uvelike otežava rad terapeutima jer se terapija i stimulacija počinju prekasno, kad su već razvijeni “krivi” obrasci i kompenzacije.
Tonus nije samo fizička karakteristika. On je temelj koji mozak koristi za gradnju pokreta. Ako tonus nije optimalan, mozak organizira pokrete kroz kompenzacije. One možda omogućuju postizanje cilja, ali smanjuju kvalitetu pokreta i dugoročno utječu na držanje i koordinaciju.
Ako primijetite da vaša beba ima poteškoća s posjedanjem, puzanjem, hranjenjem ili zadržavanjem određenih položaja, obratite se fizioterapeutu s iskustvom u radu s bebama. Stručna podrška može vam pokazati kako nježno i pravilno pomoći svom djetetu.
Izvor: frendica.online/maminkutak.com
Photo: pexels
