Svjedočanstvo majke Petre pročitala je Ana Čelan, na ovogodišnjem Hodu za život, obitelj i Hrvatsku u Imotskom.
Petra je hrabra žena i majka koja je u trudnoći izgubila dijete. Ipak, milost Božja nije kasnila – uskoro je ponovno postala majka i podijelila svoju napisanu priču boli i nade, tuge i novog života.
Svjedočanstvo majke Petre
“Danas govorim u ime majke Petre.
Danas sam ovdje s vama i velikom zahvalnošću i s velikim strahopoštovanjem prema daru života. Nisam navikla na javne nastupe, ali osjećam da ova priča ne pripada samo meni. Ona je djelo milosti i blagoslov, i ako barem jedna osoba čuje i primi poruku nade — isplatilo se.
Prije točno godinu dana, doslovno na današnji dan, 20. lipnja, rodila sam svoje dijete. Ali ne onako kako svaka majka sanja. Na pola trudnoće srce moje bebe je stalo. Rodila sam ju i pustila ju — bez suza, bez prvog plača, bez zagrljaja. Nisam ju ni vidjela. Rodila sam dijete koje nikada nisam držala u naručju ovdje na zemlji. A nakon toga, slijedilo je čišćenje, bolno, teško – i fizički i psihički. Mjeseci odlazaka na pretrage, to mi je bilo kao mučenje. Iskustvo koje ostavlja rane — i na tijelu i u srcu.
Ali nisam bila ostavljena. U tom mraku došla je svjetlost — moja najstarija kćerkica, moje najveće utješno srce. Ona me podigla, ne znajući ni sama što radi. Njena prisutnost, njezine male ruke oko mog vrata, njezin smijeh — bili su moj spas. Njene riječi: ”Mama, hoćemo li pustiti balon u zrak našem anđelu?”.
Osim nje, imam dva anđela na nebu. I vjerujem da oni bdiju nad nama. Evo me danas opet među vama, opet na hodu za život u Imotskom, trudna, ponovno na pola trudnoće! I nije me strah. Skroz sam opuštena i neopterećena. Jer znam da život ima smisao, jer sve što nam se dogodi ima svoje zašto.
Nakon bolnice, skupila snagu i došla na Hod
Sjećam se — prošle godine, doslovno taj dan kad su me pustili iz bolnice, skupila sam snagu i došla ovdje na Hod za život. Slaba, prazna, ali s nečim većim u srcu — nadom. Ovdje, s vama, nisam bila sama. Bog mi je slao ljude.
Slučajne suputnike u bolnici koji nisu bili slučajni — cimericu s teškom dijagnozom koja me tješila, riječima koje su mi i danas snaga. Poruke i geste ljudi koji su stavljeni na moj put baš kad je trebalo.
Zato danas mogu biti ovdje među vama, bez gorčine. S vjerom. S osmijehom. S blagoslovom u srcu. I s novim životom pod srcem.
Vidljivi tragovi milosti na zemlji
Moje dijete koje je otišlo u Nebo donijelo je vidljive tragove milosti na ovoj zemlji. Blagoslove koje sam mogla osjetiti, vidjeti i živjeti. I zato vjerujem: svaka osoba ima razlog kad i zašto ulazi u naš život.
Baš kao što i mi imamo zadatak da olakšamo put onima koji dolaze — da se borimo za život. Jer život je uvijek vrijedan. Svaki, bez iznimke.
Hvala vam što ste ovdje. Hvala što stojite za one koji ne mogu govoriti. Hvala što čuvate dar života.”
Izvor: frendica.online
Photo: hodzazivot.hr, pexels
