Sretna vam i blagoslovljena bila nova godina uz ovaj prekrasni poticaj kardinala Kuharića!
Izmjena Stare i Nove godine podsjeća nas da živimo u vremenu koje prolazi. Vrijeme počinje stvaranjem. Vrijeme će završiti Sudnjim danom!
To vrijeme našega života na zemlji, mjerimo godinama. Stoga bi se izmjena Stare i Nove godine imala shvaćati ozbiljno. Vrijeme koje nam je darovano na ovome svijetu, odlučno je vrijeme za našu vječnost. Smisao našega života dovršava se u punini, u Božjoj vječnosti. U vremenu biramo i odlučujemo hoće li naša vječnost biti neizreciva sreća u Božjemu životu ili vječni promašaj u neopozivoj propasti.
Smisao vremena određuje naša osobna odluka: hoćemo li prihvatiti Kraljevstvo Božje, ili ga odbaciti.
Vrijeme bismo mogli metaforički usporediti s velikom rijekom koja teče prema vječnomu ušću. Ta rijeka nosi u sebi carstva i careve, kraljevstva i kraljeve, bogate i siromahe, moćne i slabe, učene i neuke. Ta rijeka nosi sva zla svijeta, svu ljudsku grješnost i zato je mutna, zagađena zlom. Ali tom rijekom plovi i velika lađa Crkve sa svim božanskim sredstvima spasenja, s mnoštvom svetaca i pravednika, pa i grješnika, ali samo do ušća gdje će zauvijek biti odijeljeno dobro od zla.
Isus je navijestio svoj drugi dolazak da bi završio povijest, da bi zaustavio vrijeme i da bi odveo tu rijeku u vječni ocean postojanja. O tom posljednjem Danu vremena i o svom drugom dolasku na svijet kada će suditi živima i mrtvima, Isus govori: “I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. Ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.” (Mt 24,30) Tada će, na Sudnji dan, biti uskrsnuće svih mrtvih i preobražaj svih živih za vječno postojanje, bilo sretno, bilo nesretno.
Prije svoga uzašašća na nebo, poveo je apostole na Maslinsku goru. Pitali su ga: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?” – On im je odgovorio: “Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego, primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje.” (Dj 1,6-8) To im reče u smislu poslanja koje im je dao: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju.” (Mk 16,15)
On je uzašao na nebo s dušom i tijelom, kao što je kasnije i svoju djevičansku Majku uzeo na nebo s dušom i tijelom. Na Sudnji će dan sve pravednike uzdići u nebesku slavu Božju, također s dušom i tijelom.
Katekizam Katoličke Crkve uči: “Uzašašće Kristovo na nebo znači sudjelovanje njegova čovještva u moći i vlasti samoga Boga. … Krist je gospodar svemira i povijesti. U njemu povijest čovjeka kao i sve stvoreno nalazi svoju ‘rekapitulaciju,’ svoje nadnaravno dovršenje.” (KKC 668) Katekizam dalje kaže: “Sadašnje je vrijeme, po Gospodinu, vrijeme Duha i svjedočenja, ali i vrijeme još obilježeno ‘nevoljom’ (1 Kor 7,26) i kušnjom zla koje ne štedi Crkvu i započinje borbe posljednjih vremena. To je vrijeme iščekivanja i bdjenja.” (KKC 672)
Isus je Krist navijestio teška vremena kušnje koja će prethoditi onomu Danu. Njegove je riječi ovako zapisao evanđelist Luka: “I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.” (Lk 21,25-26)
Zato Isus upozorava svoje učenike. “Pazite na se, da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, te vas iznenada ne zatekne onaj Dan.
Stoga, budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega. (Lk 21,34-35)
Katekizam kaže: “Kraljevstvo Božje neće se dakle ostvariti nekim povijesnim trijumfom Crkve, po nekom uzlaznom napretku, nego pobjedom Božjom nad posljednjom navalom zla … Trijumf Božji nad pobunom zla poprimit će oblik Posljednjega suda nakon posljednjega kozmičkoga potresa ovoga svijeta koji prolazi.” (KKC 677)
Vjernici koji ustraju do konca, vjerni u svim izazovima napasti Zloga. Sudjelovat će u Božjoj pobjedi nad zlom i ući u vječnu radost!
Isus nam kaže: “Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti.” (Iv 12,36). Stoga apostol Pavao piše svom učeniku Titu. “Pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.” (Tit, 2,1213) Amen!
kardinal Franjo Kuharić, 27. prosinca 2000.
Izvor: frendica.online
Photo: pixabay
