Što je sarkopenija?

Š

Gubitak mišićne mase i snage kao dio starenja

Starenje je fiziološki proces koji zahvaća sva tkiva i organe u ljudskom tijelu pa tako i mišićno tkivo. Počevši od tridesete godine života, tijelo prirodno počinje gubiti 3 % do 5 % mišićne mase po desetljeću. Proces se ubrzava nakon 60. godine života. Taj proces nije jednako izražen i brz kod svih osoba. On ovisi o genetskim čimbenicima, no ponajviše o tjelesnoj aktivnosti tijekom života i pravilnoj prehrani. Promjene u skeletnim mišićima sa starenjem karakterizirane su ukupnim smanjenjem veličine i broja skeletnih mišićnih vlakana.  Povećanim sadržajem masti i veziva unutar mišića, što značajno ometa njihovu funkciju i kvalitetu.

Kada gubitak mišićne mase postaje bolest?

Kada gubitak mišićne mase i snage dovede do smanjenja tjelesne sposobnosti i poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, sarkopenija postaje bolest.

Bolesnici sa sarkopenijom imaju povećan rizik od osteoporoze, pada i prijeloma. Isto tako i povećan rizik od srčanožilnih, metaboličkih (pretilost, šećerna bolest, poremećene masnoće u krvi) i plućnih bolesti.

Smanjena im je sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i kvaliteta života što ponekad dovodi do gubitka neovisnosti i potrebom za institucionalnim smještajem.

Učestalost sarkopenije

U starijih osoba iznad 65 godina koje samostalno žive u zajednici učestalost sarkopenije kreće se od 1,4 do 5,2 % u muškaraca i 1,6 to 7,2 % u žena. Učestalost sekundarne sarkopenije u pojedinim bolestima je puno viša, pa tako u bolesnika s upalnim reumatskim bolestima iznosi oko 20 %.

Podjela sarkopenije

Primarna sarkopenija povezana je s gubitkom mišićne mase i snage sa starenjem. Sekundarna sarkopenija povezana je s tjelesnom neaktivnosti (smanjena tjelesna aktivnost, produženo mirovanje), poremećajima prehrane (anoreksija i bulimija, prekomjerna prehrana i pretilost), pojedinim bolestima, kao što su stanja kronične upale, pojačane razgradnje i/ili gubitka bjelančevina i uzimanje određenih lijekova.

Sarkopenija nije uvijek udružena sa smanjenom tjelesnom masom. Štoviše, često ju prati normalna ili povećana masa masnog tkiva (tzv. prikrivena sarkopenija) pa tada govorimo o sarkopenijskoj pretilosti. Ona je čest slučaj u bolesnika s primarnom sarkopenijom, kao i u bolesnika s osteoartritsom/artrozom i reumatoidnim artritisom.

Postavljanje dijagnoze sarkopenije

Najvažnije je posumnjati na sarkopeniju kod osoba koje u anamnezi navode nestabilnost u hodu i nedavni pad, probleme s ustajanjem sa stolca i gubitak mišićne mase.

Procjena rizika od sarkopenije moguća je primjenom jednostavnog upitnika, SARC-F testa (engl. Strength, assistance with walking, rising from a chair, climbing stairs, and falls) ( kao i testovima fizičke sposobnosti (test ustajanja sa stolice, test brzine hoda).

Smanjena mišićna snaga predstavlja vjerojatnu sarkopeniju, smanjena mišićna snaga i masa potvrđenu dijagnozu sarkopenije, a ukoliko dodatno postoji i niska tjelesna sposobnost govori se o teškoj sarkopeniji.

Kako izmjeriti mišićnu snagu?

Mišićnu snagu mjerimo najjednostavnije mjerenjem snage stiskašake uz pomoć ručnog dinamometra. Smatra se da osoba ima smanjenu mišićnu snagu ukoliko je snaga stiska šake manja od 27 kg u muškaraca i 16 kg u žena. Snaga mišića može se mjeriti i testom ustajanja sa stolca koji mjeri vrijeme potrebno da osoba ustane 5 puta za redom iz sjedećeg položaja bez pomoći ruku. Smatra se da osoba ima smanjenu mišićnu snagu ako joj je za taj zadatak potrebno vrijeme duže od 15 sekundi.

Kako izmjeriti mišićne masu i kvalitetu?

Mišićna masa i kvaliteta se mjeri  pomoću denzitometrije X zraka dvostruke prodornosti (DXA), metode koja se inače koristi i za procjenu koštane mase u dijagnostici osteoporoze ili uz pomoć bioelektrične impedancije (BIA), tj. posebne vage koja osim tjelesne mase mjeri i sastav tijela (udio masti, vode, mišića i kosti u tijelu). Metodama DXA i BIA procjenjuje se mišićna masa ruku i nogu (tzv. ASM u kg), a ona se može korigirati u odnosu na veličinu tijela (tzv. ASM/visina² u kg/m²). Smatra se da osoba ima nisku tjelesnu masu ako je ASM manji ili jednak od 20 kg ili 7 kg/m² u muškaraca i 15 kg ili 5,5 kg/m² u žena.

Što je to tjelesna sposobnost i kako ju izmjeriti?

Tjelesna sposobnost predstavlja sposobnost izvršavanja određenih zadataka, a ne razinu tjelesne aktivnosti tijekom dana. Općenito, osobe koje su više tjelesno aktivne imaju i bolju tjelesnu sposobnost. Test uobičajene brzine hoda predstavlja jednostavan, brz i pouzdan test za procjenu tjelesne sposobnosti u dijagnostici teške sarkopenije. Izvodi se tako da osoba hoda uobičajenom brzinom 4 metra. Smatra se da osoba ima smanjenu tjelesnu sposobnost ukoliko joj je uobičajena brzina hoda manja ili jednaka 0,8 m/s. Tjelesna sposobnost može se procijeniti i testom ustajanja sa stolca. Kod ovoga testa osoba mora ustati sa stolca, hodati 3 metra naprijed, okrenuti se i vratiti se nazad te sjesti na stolac. Tjelesna sposobnost je smanjena ukoliko je za taj zadatak potrebno 20 ili više sekundi.

Sarkopenija kao sastavnica krhkosti/slabosti

Sarkopenija je važna sastavnica krhkosti/slabosti (eng. Frailty), kliničkog sindroma koji se javlja u starijih osoba, a u kojem je povećana ranjivost organizma, tj. minimalni stres (pad, akutna bolest kao što je infektivno stanje, operativni zahvat i slično). Može uzrokovati značajne poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti sve do gubitaka samostalnosti, kao i druge neželjene ishode uključujući i smrtni ishod. Krhkost/slabost je definirana s prisutnošću nenamjernog gubitaka na tjelesnoj težini u zadnjih godinu dana, osjećajem iscrpljenosti, niskom tjelesnom aktivnosti, mišićnom slabosti  i smanjenom brzinom hoda. Iz navedenog proizlazi da je važno čuvati mišićnu snagu i masu sa starenjem kako bi se organizam lakše izborio sa stresnim situacijama kao što su bolest, pad i prijelom, operativni zahvat i slično.

Kako spriječiti i liječiti sarkopeniju

Smanjenje mišićne mase i snage sa starenjem ne može se spriječiti, no proces se može značajno usporiti. Redovita aerobna tjelesna aktivnost važna je za očuvanje zdravlja, koštane i mišićne mase i snage te za prevenciju pada i prijeloma u odrasloj i starijoj dobi. U dobi od 18 do 65 godina preporuča se ukupno 150 do 300 minuta (2,5 do 5 sati) tjedno tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta. 75 do 150 minuta (1,15 do 2,5 sata) tjedno tjelesne aktivnosti visokog intenziteta ili njihova ekvivalentna kombinacija. Aerobnu aktivnost je brzi hod, trčanje, vožnja bicikla, plivanje, ples, sportske aktivnosti, rad u vrtu ili profesionalne fizičke aktivnosti (npr. fizički radnici). Tjelesnu aktivnost treba rasporediti u najmanje 2 dana u tjednu, a trajanje pojedine aktivnosti treba biti najmanje 10 minuta.

Najvažnije za očuvanje mišićne mase i snage je provoditi i vježbe snaženja s opterećenjem barem dva puta tjedno.  Možemo koristiti utege, sprave ili težinu vlastitog tijela (tzv. antigravitacijske vježbe). U starijoj dobi nakon 65. godine života dodatno treba provoditi i vježbe ravnoteže dva do tri puta tjedno. Tako bi se usporilo napredovanje sarkopenije i umanjio rizik od pada i prijeloma. U svakoj dobi potrebno je smanjiti broj sati provedenih  sjedeći ili ležeći.  Treba ih prekidati  laganom tjelesnom aktivnosti kao što je hod.

Za očuvanje mišićne mase važna je i adekvatna prehrana. U starijih osoba energetski unos bi trebao iznositi 30 kcal po kg tjelesne mase na dan. Unos proteina najmanje 1 g po kg tjelesne mase na dan. Unos tekućine najmanje 1,6 l vode/pića na dan za žene i 2,0 l na dan za muškarce uz osiguranje adekvatnog unosa minerala i vitamina uključujući i vitamn D.

Zaključak

Sarkopenija je česta pojava tijekom procesa starenja. Vježbe snaženja su neizostavni dio prevencije i liječenja sarkopenije. Uz odgovarajuću tjelesnu aktivnost tijekom dana i pravilnu prehranu treba provoditi već od 30-te godine života.  Očuvanjem mišićne mase i snage  do duboke starosti, osiguravamo veću samostalnost i bolju kvalitetu života.