Svatko će se sigurno rado prisjetiti igara koje je igrao u djetinjstvu, ali i zapitati kada ste zadnji put u svojoj ulici vidjeli djevojčice kako preskaču gumi-gumi, kako šarenim kredama iscrtavaju pločnik za igru školice? Sigurno su prošle godine od toga, pa je lijepo prisjetiti se koje su to igre bile, a možda i potaknemo neke nove klince da ih zaigraju.
Najjednostavnije su svakako bile igra skrivača, lovice, lopova i policajaca i slično.
Igra ledena baba
Osoba koja bi bila ledena baba lovila je druge igrače i zaledila ih čim bi ih dotaknula, pa su se morali odmah zaustaviti u tom položaju. Drugi igrači imali su mogućnost svojim dodirom odlediti zaleđenog. Igra završava kad ledena baba sve igrače pretvori u zaleđene skulpture ili se onaj koji je triput bio zaleđen, pretvara u novu ledenu babu.
Crna kraljica 1, 2, 3
Ova igra ima dvije varijante. U jednoj, dijete koje ima ulogu “crne kraljice” okrenuto je leđima prema skupini igrača koji stoje udaljeni nekoliko metara od njega. On izgovara riječi “crna kraljica 1, 2, 3” i zatim se naglo okreće prema ostalim igračima. Za to vrijeme, oni se trebaju primaknuti što bliže “kraljici”, ali tako da kada se ona okrene prema njima, moraju stajati nepomično. Ako “kraljica” primijeti da se netko miče, taj ispada iz igre. Pobjednik je onaj igrač koji prvi stigne do “kraljice” i tada on postaje nova “crna kraljica”.
U drugoj varijanti, glavni igrač ili crna kraljica daje zahtjeve, a na zahtjev glavnog igrača ostali bi se morali pretvoriti u neku životinju ili stvar. Onaj kome oponašanje ne uspije postaje nova crna kraljica.
Pikulanje
Dječaci su se redovito igrali pikulama. Na zemljanoj podlozi imali su marljivo pripremljen teren za pikulanje s udubljenjem kao središtem igre. Pikule su se u raznim dijelovima zemlje različito nazivale – špekule, klikeri i franje. Čak su postojale i vrste pikula, pa su tako naftalinke i koraljke bile najvrednije i samo za pokazivanje, a manje vrijedne su bile porculanke, japanke, šestoperke, troperke, običnjače. U igri se pikula držala između palca i kažiprsta ili srednjeg prsta i izbacivala se s ciljem da pogodi jamicu ili protivničku piksu.
Hula-hup i gumi-gumi
Djevojčice su uživale vrteći svoj hula-hop, ali znale su se zabavljati igrajući gumi-gumi. Dvije su djevojčice oko svojih nogu držale razvučenu gumu, a treća je skakutala po njoj izvodeći točno određene pokrete najčešće od 1 do 10, odnosno 12. Ako napravi pogrešku proglašava se trop i ona postaje držačica, dok u igru ulazi druga djevojčica. Kretalo se od gležnjeva, a onda bi se guma pomalo podizala na listove, koljena, bedra, struk, pazuhe, vrat i ruke.
Igra školice
Za školicu znaju svi, bila je ona nezaobilazni dio zabave na školskim dvorištima ili dječjim igralištima diljem svijeta. Kredom se na tlu iscrtaju polja s brojevima (ukupno osam), a igrač mora baciti kamenčić u prvu kućicu te na jednoj nozi odskakutati do nje, uzeti kamenčić i vratiti se na isti način natrag. Tada nastavlja bacajući kamenčić u polje označeno brojem dva, pa tri… Ako mu to ne uspije od prve, ako kamenčić padne na crtu ili ako igrač izgubi ravnotežu te objema nogama dodirne tlo, gubi red i prepušta igru sljedećem igraču. Onaj tko prvi uspije završiti igru je pobjednik.
Kalodont
Ovo je igra riječima. U toj igri jedan od igrača bi zadao neku riječ, a onda bi svaki sljedeći sudionik morao smisliti novu riječ koja bi počinjala s dva zadnja slova prethodne riječi, sve dok netko kaže riječ koja završava na “-ka”, dok pritom pobjeđuje onaj koji prvi vikne: kalodont! Pobjednik je u principu uvijek onaj koji kaže riječ koja završava na “nt” jer se nakon toga igra ne može nastaviti. Tako, u obzir dolaze i riječi pepermint, ortodont itd. Pravila kažu da se ista riječ ne može upotrijebiti dvaput, ne smije biti izmišljena, mora imati više od tri slova i ne smiju se koristiti imena.
Pokvareni telefon
U igri djeca sjede jedno pokraj drugoga i prenose šaputanjem riječ ili rečenicu koju smisli prvi igrač u redu, a na kraju posljednji igrač mora glasno izreći tu riječ ili rečenicu. Uglavnom to ne bude ona riječ s početka igre, pa se zato i zove – pokvareni telefon, a riječ ili rečenica koja “ispadne” iz takvog telefona uglavnom izazove salve smijeha kod ostalih igrača.
Grad – država
Ovo je bila igra koja nudi i odličnu zabavu i edukativni karakter. Igrači moraju imati olovku i komad papira na kojem će iscrtati tablicu sa stupcima koje je trebalo ispunjavati, odnosno pogađati – država, grad, planina, rijeka, životinja, biljka, ime, automobil. Netko odredi neko slovo abecede prema kojem su se upisivali svi traženi pojmovi. Onaj igrač koji je prvi gotov, prekida igru i zbraja bodove, a pobjednik je, naravno, onaj tko prikupi najviše točnih rješenja, odnosno najviše bodova.
Sastavi priču
Ova igra započinje tako da prvi igrač kaže jednu riječ, drugi igrač ponovi tu riječ i nadoda svoju riječ tako da izgovoreni tekst ima smisla. Slijedeći igrač ponavlja sve riječi od svih prethodnih igrača i dodaje svoju riječ i tako u krug. Pobjednik ostaje onaj igrač koji zna točno ponoviti sve prethodne riječi kojih može biti i nekoliko desetaka, ponekad složenih u vrlo zanimljive i duhovite rečenice. Igra je zabavna i vrlo dobra za vježbanje mnemotehničkih vještina.
Smiješna priča
Svaki igrač uzme komad papira i na njemu napiše jednu rečenicu. Zatim presavije dio gdje je rečenica bila napisana, tako da se ne vidi i preda svoj papir desnom igraču, a od igrača s lijeve strane uzme njegov papir. Tako se napravi nekoliko krugova, a poželjno je da svaki igrač slijedi svoju priču. Kada je cijeli papir presavijen do kraja, razmota se i na glas pročita te obično izazove salve smijeha.
Ovo su samo neke od igara koje su se igrale u našem djetinjstvu, koje su sigurno kvalitetniji način zabave nego sjedenje ispred televizora ili računala. Nisu bile potrebne skupe igračke, nije bilo potrebno mnogo rekvizita, bilo je dovoljno samo dobro društvo.
Izvor: frendica.hr
