Krist nas svakodnevno poziva na obraćenje koje prvi mi moramo doživjeti da bismo mogli drugima pomoći doći do spasenja. Za to je nužan odnos s Bogom, preko euharistije, Svetog pisma i neke vrste pobožnosti. Graditi taj odnos s Bogom učimo najprije graditi po primjeru sv. Timoteja i Tita, da bi svi drugi odnosi onda bili građeni na ispravnim temeljima.
Tit je porijeklom Grk poganin što saznajemo iz poslanice Galaćanima (2,3). Znamo da ga Pavao vodi sa sobom na sabor u Jeruzalem te ga šalje na mjesta gdje bi trebalo utvrditi pojedinu zajednicu te je potaknuti na vjerniji život u Kristu. Znamo da je bio biskup Krete (usp. Tit 1,5), te da prati Pavla na nekim putovanjima, a da je stigao i do Dalmacije.
Pavlovi učenici
Ako ćemo čitati Pavlove poslanice, moći ćemo pobliže upoznati ta dva sveca i uvidjeti da ih je Pavao izabrao kao svoje suradnike jer jednostavno nije mogao sam sve stići i bila mu je potrebna pomoć. Njih su dvojica bila spremna ići za njim i od njega učiti o Kristu te su bili spremni nakon toga obavljati različite zadatke na koje bi ih Pavao slao. Njihova spremnost se očituje u tome da su išli obavljati nimalo lake zadatke, ponajprije samo naviještanje Evanđelja nije lak zadatak, a zatim su često išli „popravljati“ već ustanovljene zajednice koje su negdje na svome putu skrenule te ih je trebalo vratiti na pravi put. To svakako nije lako, ali oni su bili spremni izvršiti sve ono što je Bog stavio pred njih. U tome se očituje njihova spremnost za Krista, za širenje njegove riječi po svim krajevima svijeta.
Ono što možemo naučiti od njih danas je to da nije važno da mi moramo biti negdje istaknuti ili da moramo nešto predvoditi i biti poznati. Sv. Timotej i Tit, ljudski gledano, u sjeni su sv. Pavla, a opet su tolika velika djela učinili za Crkvu prvih vremena. Nisu nametali svoja imena da postanu poznata ili nešto slično. Bili su spremni učiti od sv. Pavla te kada je bilo potrebno djelovati, bilo to zgodno ili nezgodno, popravljali zajednice kojima bijahu poslani (usp. 2 Tim 4, 1-2).
Krist nas svakodnevno poziva na obraćenje
To je pouka i za nas danas – dajmo se poučiti od Učitelja da bismo mogli djelovati u zajednicama kojima smo poslani, od naše obitelji do naše župne zajednice; ali ne zato jer smo mi bolji ili svetiji od drugih nego zato što smo pozvani na to. Krist nas svakodnevno poziva na obraćenje koje prvi mi moramo doživjeti da bismo mogli drugima pomoći doći do spasenja. Za to je nužan odnos s Bogom, preko euharistije, Svetog pisma i neke vrste pobožnosti. Graditi taj odnos s Bogom učimo najprije graditi po primjeru sv. Timoteja i Tita, da bi onda svi drugi odnosi bili građeni na ispravnim temeljima. A ono što je potrebno u današnjem svijetu jesu pastiri poput sv. Timoteja i Tita stoga ne zaboravimo moliti Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju (usp. Lk 10,2)! Na tom putu neka nas sve prati zagovor sv .Timoteja i Tita.
Izvor: frendica.hr
. Znamo da ga Pavao vodi sa sobom na sabor u Jeruzalem.){kind=link}