Božana Tokalić: Moj sin živio je tri minute, ali je ostavio neizbrisiv trag
B

Na Hodu za život u Šibeniku u subotu 5. rujna govorila je i majka jednog divnog anđela zvanog Loreto. Tako ga je opisala Božana Tokalić. Njezinu priču prenosimo u cijelosti.

> Hod za život u Šibeniku: Nakon snažnih svjedočanstava program završio pjesmom

“Moje ime je Božana, imam 38 godina, majka sam, supruga, odgojiteljica i ono me čini izuzetno ponosnom, majka sam jednog divnog anđela. Moja borba počinje 2016. sa prvom, željenom i voljenom trudnoćom.

Tokalić: Odbijala sam pobačaj

U početku je sve bilo predivno, no već u 16. tjednu trudnoće stanje moje bebe počelo se komplicirati. Liječnik me iz Šibenika šalje za Zagreb gdje sam na tom prvom pregledu doživjela najveći šok što jedna majka može doživjeti. Na tom prvom pregledu liječnik je rekao da će moje dijete umrijeti, a i ja zajedno s njim ako zadržim trudnoću.

Šalje me u Sloveniju na pobačaj ali ja sam vođena srcem, to odmah odbila. Umjesto u Sloveniju, put me vodi u istraživanje postoji li netko na svijetu tko može pomoći mom djetetu jer se niti jedan liječnik u Hrvatskoj nije nikada susreo sa dijagnozom koju je imala moja beba. Riječ je o visokoj opstruciji gornjih dišnih puteva, stanju tada nespojivim sa životom.

To je vrlo rijetka urođena malformacija kod djece kod koje je gornji dišni put potpuno ili djelomično zatvoren. Uz to, moja beba imala je i hidrops, odnosno nakupljanje tekućine a moje tijelo je sve teže podnosilo trudnoću. Tračak nade dogodio mi je kad sam pronašla liječnika u Belgiji koji mi je trebao napraviti poseban porod uz tzv. exit zahvat, međutim stanje moje bebe se svakom kontrolom sve više kompliciralo, pa je uz postojeće dobio i druge malformacije i tada operacija više nije bila opcija. Ja sam i dalje odbijala pobačaj.

‘Dostojanstveno smo ga ispratili, onako kako zaslužuje’

Svjesna da će moja beba umrijeti, odlučila sam učiniti sve što mogu kako bi nam uljepšala ovo dragocjeno vrijeme koje nam je darovano. Snagu sam našla u svakom njegovom javljanju, u svakom udarcu. Okružila sam se ljudima koji su sa mnom molili i bili velika podrška. Osim mojih bližnjih, moje obitelji i prijatelja ovdje moram izdvojiti divne ljude iz bolnice sv. Duh u Zagrebu, posebno moju doktoricu Ivanku i sestru Kseniju.

Odlučila sam tamo roditi svoje dijete jer su svi iz te divne bolnice podržavali moje želje i borili se kako bi moja bebica što dulje bila s nama.

Oni mi nisu nudili pobačaj kao opciju. Svu svoju snagu i znanje usmjerili su u život moje bebe, ma koliko on kratak bio. Moj Loreto živio je tri minute ali je ostavio neizbrisiv trag u našim životima. Zahvaljujući mojoj doktorici Ivanki, dostojanstveno je došao na ovaj svijet i dostojanstveno smo ga ispratili, onako kako zaslužuje.

Da mogu vratiti vrijeme, opet bi napravila isto. I danas osjećam mir jer znam da sam napravila sve što mogu kako bi zaštitila svoje dijete. I znam da smrt nije kraj.

Sretna sam što je Bog mene izabrao za majku mom Loretu jer da je izabrao nekog drugog on se možda ne bi ni rodio.

Za kraj želim samo poslati poruku onim trudnicama koje se bore sa raznim teškoćama i problemima i koje misle da bi svom djetetu olakšale pobačajem. Svaku svoju odluku donesite srcem jer nema te teškoće veće od majčine ljubavi!”

Izvor: frendica.online
Photo: snimka zaslona

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Prethodni članak